[Citaro218ZG]

Pozdravljeni svi budite!
Nadam se da nije problem što otvaram novu temu s obzirom da sam relativno nov član.
Otvaram ovu temu neobičnog naziva iz razloga što sam htio čuti kada i kako i zašto ste se počeli baviti tematikom javnog gradskog prijevoza i ZET-a općenito?
Svjedoci smo da ZET često završi u onoj crnoj rubrici , zetovci ovakvi onakvi itd., zetovci bahati, bezobrazni, no ima i lijepih priča poput vozača koji je spasio sovu , vozača koji preko razglasa pozdrave ljude, onih koji svakodnevno pomognu ako neko ne zna do koje stanice treba ići i slično.
Pa evo , pošto nije svakodnevnica upoznati zaljubljenike u autobuse i nije baš da svaki čovjek to prati evo zanima me što vas je privuklo tome da istražujete, saznajete,pratite i u toku ste oko ZET-a , da li je to možda ono kako se kaže " ljubav od malih nogu prema busevima" ili jednostavno je to došlo spontano, što vas je privuklo tome da pratite gdje je koji autobus, da znate toliko podataka, ima li neki poseban razlog zašto vas zanimaju autobusi i događaji vezani uz autobusni prijevoz?
Bilo bi lijepo pročitati Vaše postove.
Ja ću o svojim počecima pisati u jednom od postova, ali prvo bih volio čuti Vaše odgovore.

Lijep pozdrav!

[Stilben426]

Pa evo, kod mene je to krenulo nekako sponatno, od najranijeg djetinstva. Kad sam imao 1,5 godinu, moji su se rastali, mlađa se sestra rodila i mama u jeku svega toga nije mogla izaći na kraj s oboma. Angažirala je baku da ujutro dolazi po mene, bude sa mnom par sati i vrati me do ručka. Tada smo živjeli u Krašićkoj, dvije minute od remize, i kad je baka prvi put došla, samo smo otišli na Fallerovo i sjeli u prvi autobus. To je s vremenom postala rutina, svaki je dan obavezno bilo krug na 113, 114 i 115. Primarno su ih onda vozili NG272, NG312 i NG313 biodizeli koji su taman bili došli kao novi autobusi. Ako ne po autobusima, onda smo išli po tramvajima ili s Ljubljanice, ili od Horvaćanske. Naravno, kad god sam išao s bilo kim na tramvaj s Ljubljanice, ta šetnja od Ljubljanske (tad se Zagrebačka još zvala Ljubljanska) do okretišta trajala je preko dvadeset minuta, to sam svaki tramvaj trebao detaljno pogledati.
Prvo što sam zapravo počeo pratiti su garažni brojevi i iz nekog sam razloga bio opsjednut strelicama i zabranama na vratima i vratima općenito. Do četvrte godine već sam znao sve tramvajske i autobusne linije, sve stanice svih tramvaja, sve reklame na tramvajima i to. Općenito sam u samom početku više bio zainteresiran za tramvaje. Autobuse sam pomnije počeo pratiti kad sam krenuo u prvi razred osnovne, točnije jednom kad sam s mamom išao do Blaguše. Autobus je bio City'09 koji je tada bio jedva mjesec dana u prometu. Došavši do zadnje stanice, vozač je vidio da se vraćamo i nakon što je okrenuo, izašao je iz kabine i pozvao me da sjednem na vozačko mjesto. Objasnio mi je cijelu ploču i dao mi da malo otvaram/zatvaram vrata. Nikad neću zaboraviti kad je bio naslonjen na prva vrata, ja sam ih otvrio, a on je ispao van  😅😅
Eto, ostalo je praktički povijest, što sam bio stariji, to sam više učio o svemu, vozio se i pratio. To je sve bilo super do prije par godina kada sam počeo primijećivati da nešto nije u redu sa mnom, moje je zdravstveno stanje drastično počelo nazadovati što traje i danas, i prosto nisam više mogao pratiti sve i biti svugdje koliko sam htio. Kasnije sam otkrio forum. Prateći forum zapravo nisam morao biti svugdje, već eto, mogu pratiti razne događaje i stanja s kompjutera. Dosta sam dugo čitao i pratio, dosta sam toga naučio što zapravo nisam znao za vrijeme samostalnog praćenja i kad sam osjetio da znam dovoljno, odlučio sam se registrirati i evo me. Drago mi je da sam ovdje, okružen ljudima koje zanimaju iste stvari i s kojima mogu razmijeniti mišljenja🤗🤗.

[Citaro218ZG]

Pozdravljen budi,
lijepa priča i zahvaljujem što si to podjelio ovdje.
Ja ću danas ili sutra objasniti i moj dio, ovo je lijepo a sa zdravljem svi imaju problema, neki manje neki više, svašta tu igra ulogu no dok smo živi dobro je.

Lijep pozdrav!

[sergjack]

Ja, za razliku od kolege, nisam baš imao kontakta sa JGP (osim sporadičnih vožnji vlakom i metroima u inozemstvu) sve do srednje škole, kada sam morao putovati iz VG do Zagreba da bi došao do srednje i nazad. Sjećam se da mi je jako smetalo to što sam svaki dan morao 2 puta skoro po sat vremena potrošiti na putovanje i stalno sam smišljao neke metode kako ubrzati buseve ili ih zamjeniti sa metroom ili nečim trećim. Moj interes za sustave JGP valjda od toga potječe, jer sam se u svrhe poboljšanja veze između gorice i zagreba dosta informirao o tome kako razni elementi JGP-a funkcioniraju i valjda mi je to bilo jako zanimljivo, pogotovo iz gledišta urbanizma (oduvjek me je zanimala arhitektura, a kasnije i urbanizam). Ovaj forum sam otkrio na neku ruku slučajno, jer sam išao gledati slike (tada novih) zglobnih MANova koji su vozili na 218 i 281 (jer sam ja bio ljubomoran što 268 i 330 nemaju novije buseve, pogotovo jer je u to vrijeme u nekim gradovima u njemačkoj već vozio NL263), pa je jedna od tih slika vodila na ovaj forum, i tu sam našao odgovore na pitanja koja sam već dugo vrijeme imao o nekim stvarima oko ZETa i nabavke novih autobusa. Profil sam napravio relativno nedavno, kad sam našao priliku da doprinesem razgovoru oko nekih stvari s kojima sam dobro upoznat.

[Citaro218ZG]

Ja, za razliku od kolege, nisam baš imao kontakta sa JGP (osim sporadičnih vožnji vlakom i metroima u inozemstvu) sve do srednje škole, kada sam morao putovati iz VG do Zagreba da bi došao do srednje i nazad. Sjećam se da mi je jako smetalo to što sam svaki dan morao 2 puta skoro po sat vremena potrošiti na putovanje i stalno sam smišljao neke metode kako ubrzati buseve ili ih zamjeniti sa metroom ili nečim trećim. Moj interes za sustave JGP valjda od toga potječe, jer sam se u svrhe poboljšanja veze između gorice i zagreba dosta informirao o tome kako razni elementi JGP-a funkcioniraju i valjda mi je to bilo jako zanimljivo, pogotovo iz gledišta urbanizma (oduvjek me je zanimala arhitektura, a kasnije i urbanizam). Ovaj forum sam otkrio na neku ruku slučajno, jer sam išao gledati slike (tada novih) zglobnih MANova koji su vozili na 218 i 281 (jer sam ja bio ljubomoran što 268 i 330 nemaju novije buseve, pogotovo jer je u to vrijeme u nekim gradovima u njemačkoj već vozio NL263), pa je jedna od tih slika vodila na ovaj forum, i tu sam našao odgovore na pitanja koja sam već dugo vrijeme imao o nekim stvarima oko ZETa i nabavke novih autobusa. Profil sam napravio relativno nedavno, kad sam našao priliku da doprinesem razgovoru oko nekih stvari s kojima sam dobro upoznat.

Hvala lijepo, uskoro ću i ja napisati moj put do ovdje.
Lijep pozdrav!

[Citaro218ZG]

Pozdravljeni budite!

Eto vidim da ste krenuli sa odgovorima pa eto i moj početak.
Još od malena sam volio autobuse, jer sam živio na mjestu gdje prometuju 2 autobusne linije, i od vrtičkih dana sam promatrao te velike plave grdosije i maštao postati vozač autobusa.
Malo po malo počeo sam pamtiti marke, bili su stari Mercedesi , pa se krenulo sa Mercedes Citarima, pa su došli MAN-ovi, onda jedno vrijeme Iveco dok su još bili u garaži Dubrava, pa MAN, na tim linijama je svašta bilo.
Konkretno govoreći radi se o linijama preko Remeta.
Malo po malo sve me više zanimalo, upoznavao sam vozače, pričao sa njima, obiteljski prijatelji su nam također vozači, i tako se rodila neću reći ljubav ali velika pažnja oko toga.
Jedno vrijeme sam čak i vozio autobuse ,linije i školski prijevoz ,no dogodili su se neki problemi što pravni što zdravstveni što neke druge prirode koje baš nisu za pohvalu no to nije za javnost, te sam na jedno vrijeme stavio volan na pauzu no i dalje sam u toku koliko mogu biti no radim malo drugačije poslove iako sam u kontaktu s vozačima u svojoj ustanovi koliko god je to moguće jer i oni voze ljude, većinom su to invalidski prijevozi no i to je važan segment u prometu.
Bio sam u prilici vidjeti raznovrsne sustave JGP u drugim gradovima, no eto ZET je ZET , ne znam zašto iskreno, valjda od malena to tako treba biti , a za forum sam saznao od nekih osoba koje su blisko vezane za kamione i autobuse.
Uglavnom to je kratka verzija mojih početaka, ako vas štogod zanima više slobodno upitajte preko komentara ili u privatne poruke, ja ću drage volje odgovoriti ako je odgovor podoban za javnost.
Još jednom zahvaljujem na odgovorima, slobodno i dalje pišite, koliko Vam se da i ako Vam se da.

Lijep pozdrav !

[luka1234]

Moj početak nije nešto previše drugačiji od navedenih ovdje. U vrtiću i ranoj osnovnoj školi nisam ga previše koristio, više manje par puta godišnje kada bi sa svojima negdje išao do grada, u shopping i slično. Busevi mi tad nisu previše upadali na oko, već bikovi koje pamtim na 11ici i miloj vožnji u njima do/od Črnomerca. Niskopodni kada su došli su me jednako oduševili i od rane dobi su bili i ostali skup sa bikovima dva najdraža tipa tramvaja u ZG. Velikom nabavkom 2009. sam opazio mnoštvo novih i udobnijih buseva nego prije, a Citelisi kada su došli u APP prije sad već 11 godina su odmah došli na moju 134. Vjerujem da će me većina zvati ludim kad kažem da mi je najdraži autobus zglobni Citelis , ali od djetinjstva su oni meni bili definicija "busa", a danas mi je žao što odlaze malo po malo u rashod. U kasnijim razredima osnovne počelo je kolko-tolko redovno korištenje 134 sa ekipom u izlascima, a svakodnevno kad je krenula srednja škola. Cca 2015. su na 134 promjenili vozni red sa kruga 45 i takta 15 na krug 60 i takt 20, i sjećam se da mi je taj dan otkrića promjene bio jedan od žalosnijih. Par godina nakon tog sam počeo više zanimat se u vezi tramvaja, buseva i JGP općenito, ali tek par godina nakon tog hobija sam 2020. došao na prijateljski forum zeljeznice.net, te dve godine kasnije na ovaj. U međuvremenu je došlo novih buseva od kojih mi je favorit definitivno City G, a vozna vremena na 134 se idalje produljuju i takt smanjuje, pa je trenutno jedan od mojih snova u budućnosti raditi na poboljšanju kvalitete i usluge našeg JGP, ali i protoka prometa u gradu generalno. Danas sam na istom mjestu od rođenja samo dva metra viši  , studiram i krećem se prema ispunjavanju tog cilja.

[Portos]

Najprije hvala na otvaranju ove teme, pa da se i ja raspišem...
Ipak sam nešto stariji, i pratim autobuse već cca 45 godina. Napisat ću najmanje što mogu, a da vam se da čitati.
Vjerovatno prva vožnja busom MAN 890 linija 114 vozač bio mamin bratić Mirko Grajner, zbog rekonstrukcije Fallerovog šetališta 114 vozila do Savske ceste i tamo čekala polazak. Mislim da je bio kraj 1970-ih.
Od 3. razreda osnovne više nije bilo dnevnog boravka pa sam kad je škola bila popodne, prijepodne bio kod bake i dede na Knežiji. Prvih nekoliko mjeseci deda me pratio do Selske gdje smo čekali bus linije 140 Ljubljanica-Knežija-Srednjaci, vozili se s njim do Ljubljanice, tamo presjedali na 114 do Prečkog. S vremenom je deda obolio, najprije me samo pratio do Selske pa pustio samog busom, kasnije sam sam išao do Selske i dalje busevima. Na 140 su vozili MAN 890. Inače sam nakon škole ujutro ostajao doma u Prečkom, ali s vremenom sam započeo nakon škole s busom ići na Knežiju baki. U međuvremenu je ZET počeo kupovati zglobne autobuse pa su na 114 vozili MAN 240 SG, a onda su došli prvi Ikarusi, najprije tamnozeleni zglobnjak BG tablica koji će kasnije postati 201, iza njega i prvi normalni 202÷206, pa tako dalje redom.
Baka i deda na Knežiji živjeli su relativno blizu okretišta Savski most, pa sam tamo promatrao i tramvaje. Upoznao sam nekoliko otpremnika tramvaja (izdvojit ću Mirka Sakača i Zvonimira Mrzlečkog) s kojima sam dočekivao tramvaje (tada uglavnom ĐĐ 101 i Češke tramvaje) te uživao kad je bio neki zastoj da mogu vozaču odnijeti tablu za skraćenje linije.
Pokraj je bio i autobusni terminal Savski most, i tamo sam upoznao nekoliko otpremnika te s njima provodio poslijepodneva. Dio autobusa koji se povlačio u garažu smo ostavljali tzv. parkiračima koji su radili od 20h, tako da vozači nisu morali svoje autobuse voziti u APP nego smo ih ostavljali kao rezerve. To su bili uglavnom MAN SU 220 sa linija 165 i 167 koje su kasnije uzimali vozači linije 110 umjesto svojih MAN 890.
U to sam doba znao sve o svakom autobusu, kakav je koji, kakvi su im mjenjači, koliko su stabilni, trese li kojemu volan.
Moj najdraži Ikarus bio je 215. Jedne subote na liniju 165 na dvokratni su vozni red poslali Ikarusa 202. Taj se pregrijavao, pa su sa linije 108 uzeli glanc novoga 215. S njim sam tog dana išao 3 ili 4 puta do Jastrebarskog. U povratku nam je ušla kontrola karata, našli jednoga švercera koji je bio nasilan, pa smo ga sa 215 odvezli u PP u Remetinec. U povratku Remetinečkom prema Savskom mostu, na 215 je otpala štangica od gasa...
Jednom sam se vozio sa g.b. 212 na liniji 115, bio je to dvokratan vozni red. Bus se vraćao u garažu, pa sam i ja prvi put otišao u garažu i upoznao prometnika. Po bus za drugi navrat sam došao i ja, i meni su dali da biram. Bili su slobodni 216 i 217, tada najnoviji, ali i nešto lošiji od 211, 213, 214 i 215 koji su već vozili pa smo uzeli 217. U to doba sam već poznavao hrpu vozača, i s njima se vozio po zapadnom dijelu grada. Izdvojit ću meni posebno drage ljude Salka Brakića, Radomira Surtova, Milu Đolića i još nekoliko njih čijih se imena ne mogu sjetiti s kojima sam se rado vozio, sa Salkom prvi puta na 174, s njim također i sa g.b. 2 na liniji 105. Sa Radomirom sam se vozio sa TAM 190 na 118, mijenjao brzine, otvarao/zatvarao vrata prodavao karte. Kada je Radomir vozio kasnu 114/7 imao je kasni polazak na liniji 107, a dobio je voziti meni najdražeg Ikarusa g.b. 215. Naravno da sam išao s njim do Kozari Boka i šaltao. Kada je 1985. linija 328 postala 161 moj Radomir vozio je kasnu službu 161/2 sa MAN 890 145. Taj je MAN imao motor iz Ikarusa 115. Tokom puta prema Kupinečkom Kraljevcu pukla nam je prednja desna guma, ali Radomir je bus zadržao na cesti bez posljedica. Uskoro stiže serviser Vlado sa S-10, zvali smo ga Govedo i na cesti mijenja gumu. Sa serviserima sam često znao krstariti po terminalima. Jedan je servis stalno bio na Črnomercu, drugi je bio leteći. Podsused je imao S-4,5 i 6 te kasnije i S-10, S-4 bio je IMV kombi dok su ostali bili TAM kombiji. Kuda sve nisam išao s njima.
1985. su mi umrli i deda i baka pa sam rijetko više dolazio na Savski most.
1985. se selim u Zaprešić, tamo me dočekala linija 180 a na njoj jedan od najstarijih MAN 750 g.b. 36, jedini preostali sa turističkim dubokim sjedalima. I nova zanimacija, gotovo svaki dan sam poslijepodne sjedio s otpremnikom u kućici.
8. razred sam još završio u Prečkom, svaki sam dan putovao u školu i iz škole sa linijama 172 i 116. Kada je škola bila popodne, na 116 je vozio g. Mile Gaćeša. Svaki dan. I svaki dan je vozio isti g.b. 138. Svježe generalno uređen u ARZ. Poslije toga je vozio 153, a zadnji MAN 890 kojeg je vozio bio je 151. Neko vrijeme je tamo bio disponiran i SU 220 176. A onda je stigao poklon Ikarusa ZET-u za Univerzijadu, ikarus "Zagi" g.b. 50. I vozio ga je moj Mile...
Od 1988. ZET ponovno kupuje zglobne MAN 220 SG, g.b. 287 stalno je vozio na 114/2, g.b. 290 stalno na 172/1 i vozio ga je g. Branko Marković. Kako je taj čovjek vozio...
Onda stiže i prvi TAM 260 A 180, duže ga 3 vozača, i stalno vozi na 172. Vozili su ga pokojni g. Malbaša i Sefner, kasnu je vozio jedan g. Branko, ne sjećam se prezimena, sami su prali taj jedini bijeli autobus na 172. Dolazi još 9 TAM-ova, 172 ostaje na 3 autobusa, uvodi se brza linija za Zaprešić, 179 sa 8 autobusa, na njoj voze TAM-ovi.
1990. sam otišao u JNA i vratio se u 9/1991. Započeo sam studirati, nisam se više stigao voziti toliko sa autobusima, a i mnogi vozači su zbog rata u Hrvatskoj napustili ZET. Neki zbog mobilizacije, neki su zbog politike morali otići, neki svojevoljno, neki pod pritiscima. Puno je novih vozača došlo, malo ih je ostalo poznatih. Neke su nepodobne otpremnike vratili u vozače, stavili podobne. Bilo je tu svega i svačega. G. Milu Malbašu, odličnog otpremnika su vratili u vozače, moj Radomir se vratio u Bih, neki meni dragi vozači i otpremnici tragično su završili, bila su to teška vremena. Ali uspio sam jednom doći do telefona mog Radomira, zvao sam ga pajdo, iako tada nisam znao da su pajdo svi prijatelji i da to nije nadimak već jednostavno tako zoveš nekog svojeg. I nazvao mog pajdu, digao on slušalicu, kad sam mu rekao tko zove...ne mogu dalje pisati o tome bolno je.
ZET je u međuvremenu masovno rashodovao Ikaruse, kupovao polovne autobuse, nešto je dolazilo iz donacija, kupovani su prvi niskopodni autobusi. Ja se gotovo uopće više nisam vozio autobusima, pratio sam koliko sam mogao i stigao, tada nije bilo interneta ni foruma.
Pojavom autobusnog foruma pojavili su se i novi poznanici, a i bilo je lakše pratiti novosti u ZET-u. Preko foruma sam upoznao neke forumaše s kojima smo dočekivali nove autobuse u Carinarnici Zagreb i našeg Kekobusa, preko njega 421, preko njih dvojice i g. Stjepana Smolčića tada upravitelja servisa u APD. Prisustvovao sam predaji zadnjih 5 MAN 220 SG iz APD u APP, kasnije i posjetio servis u APD te o njemu pisao seminar za Veleučilište u Velikoj Gorici gdje sam studirao.
Sa nekoliko forumaša sam prije par godina išao u Suboticu voziti se sa posljednjim aktivnim Ikar(b)usevima.
Po završetku studija zaposlio sam se u Končaru Električnim vozilima i ostvario svoj dječački san da proizvodim i održavam tramvaje, vlakove i lokomotive. Buseve pratim uglavnom na linijama 119/120/123/172/176/174/182 jer ih viđam pri odlasku na posao i s posla. Nažalost svjedok sam prenaglom odlasku Citelisa u rashod, kojima u ZET-u jednostavno nije bilo suđeno. Najprije nedostatak punionice, onda traljavo i nikakvo održavanje. Ne sjećam se da je ikada bilo tako loše stanje u ZET-u , bilo kadrovsko bilo sa stanjem autobusa, a niti vidim da će skoro biti bolje. Uništilo se sve što se moglo i dalje se nastavlja.
Nadam se da ćete imati volje i vremena sve pročitati te da nisam bio previše detaljan 

[Citaro218ZG]

Pozdravljeni budite svi.
Zahvaljujem na lijepim pričama, posebno kolegi Portosu , nisam nikad pročitao tako detaljnu i zanimljivu priču.
Sve sam pročitao, da sam znao da se smije toliko pisati i ja bih detaljnije napisao,no o tome ću drugom prilikom.
Posebice mi je zanimljivo da je ZET vozio skroz do Jaske što iskreno nisam imao pojma a čak sam i radio u Jaski ali eto , ljudi uče dok žive ovozemaljski život.
Inače, mislio sam da samo Samoborček i Autoturist voze tam, te Čazmatrans povremeno.
Za neke od starih buseva sam čuo tipa Ikarus no da je TAM imao autobuse to nisam znao.
Drago mi je da Vam se svima ova tema sviđa, eto htio sam malo čuti razne priče i što vas je dovelo u svijet autobusa i prijevoza.
Hvala Vam svima koji ste dali odgovore, nadam se iskreno da ćemo pročitati još puno priča.

Lijep pozdrav svima te ugodan vikend želim i čuvajte se sunca.

[Citaro218ZG]

Moj početak nije nešto previše drugačiji od navedenih ovdje. U vrtiću i ranoj osnovnoj školi nisam ga previše koristio, više manje par puta godišnje kada bi sa svojima negdje išao do grada, u shopping i slično. Busevi mi tad nisu previše upadali na oko, već bikovi koje pamtim na 11ici i miloj vožnji u njima do/od Črnomerca. Niskopodni kada su došli su me jednako oduševili i od rane dobi su bili i ostali skup sa bikovima dva najdraža tipa tramvaja u ZG. Velikom nabavkom 2009. sam opazio mnoštvo novih i udobnijih buseva nego prije, a Citelisi kada su došli u APP prije sad već 11 godina su odmah došli na moju 134. Vjerujem da će me većina zvati ludim kad kažem da mi je najdraži autobus zglobni Citelis , ali od djetinjstva su oni meni bili definicija "busa", a danas mi je žao što odlaze malo po malo u rashod. U kasnijim razredima osnovne počelo je kolko-tolko redovno korištenje 134 sa ekipom u izlascima, a svakodnevno kad je krenula srednja škola. Cca 2015. su na 134 promjenili vozni red sa kruga 45 i takta 15 na krug 60 i takt 20, i sjećam se da mi je taj dan otkrića promjene bio jedan od žalosnijih. Par godina nakon tog sam počeo više zanimat se u vezi tramvaja, buseva i JGP općenito, ali tek par godina nakon tog hobija sam 2020. došao na prijateljski forum zeljeznice.net, te dve godine kasnije na ovaj. U međuvremenu je došlo novih buseva od kojih mi je favorit definitivno City G, a vozna vremena na 134 se idalje produljuju i takt smanjuje, pa je trenutno jedan od mojih snova u budućnosti raditi na poboljšanju kvalitete i usluge našeg JGP, ali i protoka prometa u gradu generalno. Danas sam na istom mjestu od rođenja samo dva metra viši  , studiram i krećem se prema ispunjavanju tog cilja.

Pozdravljen budi,
hvala što si s nama podjelio lijepu priču.
Ako nije neka tajna, na kojem faksu studiraš?
I neka ti je sa svom srećom na studiju, neka ti Božja ruka ukaže pravi put prema uspjehu i naumu da ostvariš svoj san.

Lijep pozdrav!

[jazjaz134]

Od kad sam imao 4 godine bavim se gradskim prijevozom, primarno tramvajima jer nažalost u Zagrebu nema više mog najdražeg busa Mercedes O405. Volio sam i MAN kocke ali Mercedesi su mi bili draži. Počelo je spontano, tako što sam zagledao TMK 201, staru 12icu na remizi, zaljubio sam se u taj tramvaj i pokušao napraviti maketu od kutije od parfema. Od tada sam napravio maketu tramvaja Tatra T4B4 poznatijeg kao Čeh. Trenutno radim Mercedes O405 u omjeru 1/50 u ZET bojama. Sve što volim pokušam napraviti u 3D varijanti nekakve makete, i tako već godinama. Općenito volim aute, buseve i tramvaje i to pogotovo kockaste, pa nije ni čudo da mi se svidio stari O405 još kad me kao dijete vozio na 116 Ljubljanica-Podsused/ponekad RT Jankomir ak su radovi bili. Trenutno najdraži ZETov bus mi je Citaro jer mislim da je najkvalitetniji. Najgore ZETovo vozilo mi je TMK 2200 tramvaj jer je za mene čisto fulan dizajn i nimalo mi se ne sviđa. Volim i Irisbus Citelis zato što se dosta kvari pa mi je nekako simpatičan.

[jazjaz134]

[/quote]

Vjerujem da će me većina zvati ludim kad kažem da mi je najdraži autobus zglobni Citelis

Potpuno te razumijem, ima nešto šarmantno u Citelisu, uvijek mi je fora izgledao od iza. A i simpatičan mi je jer se dosta kvari a ja imam nekako mekano mjesto za kvarljive aute/buseve koje nitko nevoli

[Citaro218ZG]

Od kad sam imao 4 godine bavim se gradskim prijevozom, primarno tramvajima jer nažalost u Zagrebu nema više mog najdražeg busa Mercedes O405. Volio sam i MAN kocke ali Mercedesi su mi bili draži. Počelo je spontano, tako što sam zagledao TMK 201, staru 12icu na remizi, zaljubio sam se u taj tramvaj i pokušao napraviti maketu od kutije od parfema. Od tada sam napravio maketu tramvaja Tatra T4B4 poznatijeg kao Čeh. Trenutno radim Mercedes O405 u omjeru 1/50 u ZET bojama. Sve što volim pokušam napraviti u 3D varijanti nekakve makete, i tako već godinama. Općenito volim aute, buseve i tramvaje i to pogotovo kockaste, pa nije ni čudo da mi se svidio stari O405 još kad me kao dijete vozio na 116 Ljubljanica-Podsused/ponekad RT Jankomir ak su radovi bili. Trenutno najdraži ZETov bus mi je Citaro jer mislim da je najkvalitetniji. Najgore ZETovo vozilo mi je TMK 2200 tramvaj jer je za mene čisto fulan dizajn i nimalo mi se ne sviđa. Volim i Irisbus Citelis zato što se dosta kvari pa mi je nekako simpatičan.

Pozdravljen budi,
 zanimljivo, kratko i jasno.
Hvala ti na odgovoru Ima nešto u tim kramama što se stalno kvare, ali eto, kao da se oni sami sebe žele rješiti ali uvijek dođe neko kao u hitnoj u bolnici, čovjek se neće lječiti ali doktori ne odustaju, to ti je primjer ovdje, on se kvari, dosta mu je svega ali jedinica za hitne slučajeve ga uspije spasit i daje ga opet da se muči do nekog idućeg puta hahaha.

Srdačan pozdrav!

[sofer29]

Poceci mog pracenja autobusa i tramvaja su vezani za mog djeda i baku..baka je stalno koristila tramvaj i bus,a djed mi je bio vozac busa u APD od sredine 1980-ih do pocetka 2000-ih,pa sam se svaki vikend i svake praznike vozio s njim,te otvaral i zatvaral vrata i slicno... starija garda vozaca koja je presla frisko u mirovinu i koji u zetu nakon rata se zaposlili,svi ga poznaju 

[Portos]

O405 još kad me kao dijete vozio na 116 Ljubljanica-Podsused/ponekad RT Jankomir ak su radovi bili.

U Podsusedu nikad nije bilo MB O405 pa se s njim na toj relaciji sigurno nisi vozio. Eventualno sa MB O405GN2 na liniji 107.