Povijest - Čazmatrans

Autor Srđan, Studeni 12, 2008, 14:43:09

Paško

Zglobni autobusi u Čazmatransu su zanimljiva tema jer ih nije bilo puno. U prvom članku vidi se Ikarus IK-5 za RJ Koprivnicu, a u drugome IK-160 za RJ Viroviticu. Za kraj, komični par članaka iz Glasa Podravine 3. 3. 1989. (datum "reakcije")

NEHUMAN, NEKULTURAN I NEODGOVORAN POSTUPAK VOZAČA CAZMATRANSOVOG AUTOBUSA BJ 395-88
Do čovjek ne povjeruje...
Nema tome dugo kako sam kontinuirano počela putovati Cazmatransovim autobusima. Često su ta putovanja ugodna, ali poneki puta i krajnje neugodna. Vjerujem da za to pored objektivnih ima i dosta subjektivnih okolnosti. No. javljam vam se u povodu jednog konkretnog slučaja. Riječ je o slijedećem: 31. siječnja na autobusnoj stanici u Virju čekala sam autobus za Koprivnicu. Autobus (BJ 395-88) stigao je na vrijeme oko 16,45 sati. Nije bilo mnogo putnika tako da je vozač otvorio'samo prva vrata i neki ljudi su izašli van. Kako se zadnja vrata nisit otvarala brzo sam pohitala prema prvima. Ali.. . vozač mi ih pred nosom zatvori! Stala sam lupati po autobusu, međutim ništa nije pomoglo. Autobus ode tek s nekolicinom putnika! Jednom riječju, da čovjek ne povjeruje. Kasnije sam saznala da je vozač tog autobusa bio STANKO ŽAJA, a kondukter STEVO STEFANOVIĆ. Ne znam kakvi su to ljudi, ali prema onom kako su se tog dana ponašali čini mi se da su krajnje neodgovorni, da im nimalo nije stalo do putnika od kojih žive i vjerojatno prehranjuju obitelj. Čazmatrans bi ipak trebao povesti više računa o pojedincima koji narušavaju ugled ove poznate i cijenjene radne organizacije. Zatvoriti čovjeku vrata i ostaviti ga na stanici bez ikakvog obrazloženja nije ljudski, pogotovo ako u autobusu ima tek mali broj putnika.
Ne znam što ova radna organizacija poduzima u ovakvim slučajevima, ali voljela bih da se nešto slično nikome ne ponovi.
S. P. (Adresa poznata redakciji)


DA ČOVJEK NE POVJERUJE... (2)
Da li je posrijedi bio nesporazum?
U vezi pisma našeg čitatelja S. P. (adresa poznata redakciji) u Glasu Podravine broj 6 od 17. veljače ove godine objavljenog pod naslovom Da čovjek ne povjeruje ... s nadnaslovom Nehuman, nekulturan i neodgovoran postupak vozača Čazmatransovog autobusa BJ 395-88 primili smo izjave vozača spomenutog autobusa Statika Zaje i konduktera Šaše Stefanovića.
U izjavama se gotovo doslovno navodi (izvršena je od strane redakcije najnužnija redaktura i lektura): Dana 31. siječnja 1989. godine vozio sam autobus na relaciji Đurđevac — Koprivnica. Dotičnog dana vozilo BJ 359-95 (zglobni autobus) bilo je u radionici na popravku, pa mi je prometnik stavio na raspolaganje autobus BJ 395-88 (normalni s 50 sjedala). Po rasporedu, autobus polazi iz Đurđevca u 16,45 sati. U Đurđevcu sam na glavnom kolodvoru uzeo jednog putnika, a drugoj stanici dva, a kad sam došao u Virje (stanica centar) jedna putnica je, Melita Marćinko, izašla na prednja vrata. Vidio sam nekoliko putnika koji su stajali i nisu prilazili autobusu. S obzirom da je blizu stajališta trgovačka prodavaonica, smatrao sam da ljudi obavljaju svoj posao. Kondukter je u to vrijeme bio na sredini autobusa. I, kad je doviknuo: — Može!, zatvorio sam vrata vozila, smatrajući da se više nitko ne namjerava ukrcati, i krenuo dalje. Nakon pređenlh oko 200 metara, kondukter prilazi k meni, i potiho mi reče: — Majstore, čini mi se da oni ljudi čekaju harmoniku (misli se na zglobni autobus, primj. redaktora. Takav autobus, naime, svakodnevno saobraća na spomenutoj liniji). Na to sam ja, nakon još pređenih oko 150 metara (a ukupno oko 350 metara od stajališta) okrenuo autobus natrag i ponovo došao na spomenuto stajalište. Kad sam otvorio vrata, jedan putnik, koji u to vrijeme svakodnevno putuje od Virja do Bregi i obratno, priupita me začuđeno da li tim autobusom idem u Koprivhicu. Kad sam mu to potvrdio, on primijeti: — A ja čekam harmoniku.
Ušao je, platio kartu i vozio se na odredište. Napominjem da nitko nije prilazio autobusu niti lupao po njemu. Ja bar nisam to vidio ni čuo. Moj povratak na stajalište mogu potvrditi Ana Ribič iz Virja i Stjepan Večenaj iz Novigrada Podravskog. Nadam se da ću doznati ime i prezime i adresu putnika koji je ušao u autobus po povratku na stajalište. Izjavu dao vozač: Stanko Žaja.
U izjavi konduktera se navodi: Dana 31. siječnja 1989. godine po rasporedu obavljao sam kondukterski posao u zglobnom autobusu (harmonika BJ 359-95 na relaciji Đurđevac — Koprivnica s vozačom Zajom Stankom. Kad smo ujutro došli u Đurđevac, uslijedio je povratak u 7:30 sati. S obzirom da je zglobni autobus (harmonika) ostao u radionici, krenuli smo na tu liniju normalnim autobusom reg. oznake BJ 395-88. Na liniji koja polazi iz Đurđevca u 16,45 sati na glavnom kolodvoru ušla je samo jedna putnica (vozač mi je malo kasnije rekao da je to kćer od prometnika Marčinka). Na narednoj stanici ušao je jedan putnik i jedna putnica imena kojih zna vozač. Na prvoj stanici u Virju ušla su tri putnika. Kad smo došli na stajalište u centru sela — bilo je nekoliko putnika. Vozač je otvorio vrata, pa je na prva vrata ušla samo jedna putnica. S obzirom da nitko od drugih nije pokazivao interes za putovanje našim autobusom, doviknuo sam vozaču: — Može! On je vrata zatvorio i krenuo. Nakon pređenih oko 200 metara, priđem vozaču i kažem mu: — Možda su oni ljudi čekali harmoniku, jer mi se čini da sam uočio jednog putnika koji u to vrijeme svakodnevno putuje u Brege. Vozač je na moju primjedbu, čim mu se ukazala mogućnost, a to je bilo oko 350 metara od stajališta, okrenuo autobus i vratili smo se natrag na stajalište. Mislim da je još uvijek isti broj putnika bio na tome stajalištu. Kad je vozač otvorio vrata, putnik koji putuje za Brege zapitao ga je: Da li vi idete s tim autobusom u Koprivnicu? Kad mu je vozač to potvrdio, on glasno zamjeti kako čeka harmoniku. Ušao je, zatim, u autobus. Ni meni ni vozaču nije rekao da je netko jurio za autobusom i lupao po njemu, odnosno da je netko ostao na stajalištu tko je trebao putovati u Koprivnicu.
Napominjem da sam kratko vrijeme u našem kolektivu i da sam privremeno bio raspoređen na kondukterski posao na naznačenoj relaciji. Od nekih naših radnika i nekih putnika čuo sam da je vozač s kojim sam toga dana bio raspoređen na toj relaciji vrlo pedantan i točan, te da hoće na molbu putnika pristati vozilom i mimo sajališta. Koliko sam primijetio, sklon je šali s putnicima, naravno onima koje kao dugogodišnji vozač na toj relaciji poznaje. Izjavu dao kondukter Šaša Stefanović.
Obje izjave vlastoručno su potpisali vozač i kondukter.
NAPOMENA REDAKCIJE: Iz svega toga proizlazi da je bio nesporazum u naznačenom slučaju, jer su putnici čekali zglobni a na tu relaciju ubačen je izvanredno obični autobus. S obzirom na tvrdnju našeg čitatelja S. P., nameće se pitanje: da li je zaista bio nesporazum?
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

#106
https://www.gettyimages.com/detail/news-photo/soldiers-hand-cigarettes-to-a-busload-of-croatian-prisoners-news-photo/543895054

December 10, 1991. Soldiers hand cigarettes to a busload of Croatian prisoners of war who are returning home following a prisoner exchange of 660 Croats for 123 Serbs during the Yugoslavian Civil War.

kasnije 1990-ih, http://www.borovica.net/statisticki_podaci.aspx
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Par Steyrova i TAM u videu. Setre su Atlasove:

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

#109
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

Paško

Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!