GSP Novi Sad

Autor neobus, Prosinac 28, 2007, 08:18:16

garethtrooper

Volvo B10M/Neobus gbr.782

1142007

Evo jučer svratio na kavicu :)

IMG-20190906-175534" border="0
IMG-20190906-175441" border="0
IMG-20190906-175343" border="0
<a target='_blank' href='https://statewideinventory.org/bmw-0-60-times'>2013 bmw 335i 0 60 mph</a>
Moj najdraži bus :
Sanos S 215 OS 866-BI GB 14

Paško

1990-ih: #616 desno, #722 lijevo
Pratite stranicu autobusi.org retro na Facebooku!

smogovci.bbb2

https://www.autobusi.net/foto-prvi-zglobni-bmc-procity-u-srbiji/
Prvi zglobni BMC Procity u Srbiji
Nakon prototipa iz 2018. godine, JGSP ,,Novi Sad" je prvi kupac zglobnog autobusa na gas BMC Procity 18 CNG. Prvih pet autobusa je juče stiglo u Novi Sad, a mi vam ih detaljno predstavljamo

Nepunih godinu dana nakon pojavljivanja prvih primeraka Procity 12 na ulicama Beograda kompanija BMC ponovo debituje na našem tržištu, ovog puta zglobnim modelom gradskog autobusa Procity 18 i to u gasnoj-CNG varijanti pogona. Pobedom na skorašnjem tenderu, beogradska kompanija MPN d.o.o se obavezala na isporuku 20 komada ovih autobusa novosadskom JGSP-u, koji bi u toku narednog perioda trebao da ih uključi u redovan saobraćaj. Zahvaljujući ljubaznosti gospodina Nenada Filipovića, generalnog direktora Mašinoprometa, imali smo priliku da gostujemo u krugu firme i upoznamo se sa vozilima odmah po njihovom pristizanju iz Turske.

Prvi susret sa novajlijama
Jednostavan i karakterističan dizajn koji nam je već dobro poznat i na koji smo navikli vozeći se beogradskim solo BMC-ima na prvi pogled ostavio je utisak da osim u dimenzijama i kapacitetu, nema preterane razlike između ove dve verzije Procity-ja. Na 350 milimetra od tla, osamnaestometarska šasija široka 2.55 metara i visoka 2.37 metara omogućila je rastojanje između prve i druge osovine od 5.85 metara, identično kao kod solo verzije. Za nijansu veće je rastojanje između neutralne druge i pogonske treće osovine, 6.03 metra, dok je maksimalna nosivost 28 tona.

Pa ipak, to je bio samo početak. Odmah po zavirivanju ispod poklopca motora, dočekao nas je veći i snažniji 8.9 litarski, šestocilindarski turbo Kamins koji pogonjen komprimovanim prirodnim gasom-metanom ispunjava aktuelne propise Evro 6 norme i pruža 320 ks pri 2000 obrtaja kolenastog vratila u minuti. Uparen sa šestostepenim, automatskim ZF Eko-lajf menjačem iz serije 6AP 1400B, maksimalni obrtni moment od 1356 Nm pogonskim točkovima pruža već pri 1300 obrtaja u minuti.
Kako se ova kombinacija pokazala kao jedan od najjačih aduta slabijeg dizel Procity-ja, naročito po pitanju karakteristika ubrzanja do 50 km/h, verujemo da će i u ovom slučaju doći do svog punog izražaja, posebno uzimajući u obzir pretežno ravničarske linije u Novom Sadu. Da bi se to i ostvarilo, nadamo se da će upravljačka elektronika obavljati svoj deo posla kako treba. Uzgred, kada smo već kod pogona na metan, CNG boce su smeštene na krovu prednjeg dela vozila i kako nam je uvoznik preneo imaju ukupan kapacitet od 1832 litara gasa, sa maksimalnim radnim pritiskom od 200 bara.
Gabariti po pitanju maksimalne visine gornje tačke autobusa, računajući i postavljenu zaštitnu kutiju za boce, iznose 3,3 metra. Upravljačku, srednju i pogonsku osovinu je takođe proizveo ZF, a na standardnim naplatcima od 22,5 inči nalaze se Pireli MC:01-275/70 pneumatici.


Pogled iz ugla vozača
Kao što običaj nalaže, odmah zatim smo zavirili i u putnički salon vozila, gde nas je dočekalo dosta novosti, a prva tačka susreta svakako je bilo radno mesto vozača. Na samom ulazu na prva vrata, primetna je izmena po pitanju rukohvata, gde je centralni zadržao svoje mesto na sredini ulaznog prostora, dok je bočni rukohvat sada drugačijeg oblika i jasno nudi mogućnost ugradnje rampe koja bi sprečila prolaz putnika ka pultu i prvom krilu vrata, s tim da vrata kabine vozača mogu da imaju nesmetano otvaranje u punom luku, i da desni deo ostane koliko-toliko pregledan u vožnji.

Kako je u Novom Sadu ulaz predviđen isključivo na prvim vratima, a prodaja i kontrola karata su u nadležnosti vozača, ova opcija nije primenjena pa je prolaz putnika svakako omogućen u potpunosti, ali bi uz još neke izmene dobro poslužila za beogradsku varijantu Procity-ja.
Vrata vozačke kabine su takođe izmenjena, površina pregradnog stakla sada je nešto veća, a ram na koje je postavljeno staklo je drugačijeg oblika i sa njega su eliminisani plastični elementi koji su pravili problem sa preglednošću ka desnom retrovizoru. Novost je i dodatna pregrada za sitnice (novac, karte i sl.) sa poklopcem koja je ugrađena ispod otvora na staklu kabine.
Radno okruženje vozača ostalo je identično, počev od BMC instrument table, koja na desnoj strani nudi komande za vrata, unutrašnje i spoljašnje osvetljenje, kao i za ostale sisteme na autobusu. U centralnom delu svoju standardnu poziciju zauzimaju brzinomer, obrtomer i pokazivači radne temperature motora i nivoa goriva sa signalnim lampicama, pored kojih se nalazi ekran osetljiv na dodir putem koga se pruža detaljan uvid u sve parametre sistema za kočenje, oslanjanje itd.

Sa leve strane gde su upravljačke jedinice grejnih tela, situacija je nešto drugačija u odnosu na solo Procity. U autobuse je ugrađen Vebasto sistem pomoćnog grejanja proizvođača Valeo, tako da će u zimskim uslovima vozila biti znatno bolje zagrejana i spremna za vozača i izlazak na liniju, a displej sa komandama je zauzeo mesto na vrhu. Ispod njega je smešten panel sa signalnim lampicama i panel za komande grejanja kabine, putničkog salona i vetrobrana. Na samom dnu, nalazi se upravljačka jedinica Safkar klima uređaja.
Čitava instrument tabla je naravno pneumatski podesiva po visini a svoje nezavisno podešavanje ima i volan. Ranija primedba od strane vozača na dužinu kontakt ključa je usvojena, tako da je ova serija isporučena sa ključevima standardnog oblika i dimenzija, a bolji položaj stopala na pedalama gasa i kočnice omogućen je ugradnjom dodatnog podupirača ispod njih. Sedište je standardno iz ponude Gramera i poseduje pomerive rukodržače na obe strane. Iako mu nedostaju pomeranja lumbalnog dela, nudi sasvim zadovoljavajuću udobnost i mogućnost da vozač podešavanjem pronađe odgovarajući položaj za upravljačem.
Na levom bočnom panelu raspored komandi je ostao identičan, neposredno do ručice parkirne (ručne) kočnice smešteni su glavni sigurnosni prekidač, prekidač kontrole ograničenja brzine, utičnica od 12V, i dva dodatna prekidača-jedan za dijagnostički konektor i drugi za deblokadu prikolice u slučaju prevelikog ugla zaokreta. Elektropodesivi retrovizori su u standardnoj ponudi proizvođača, preglednost je solidna, s tim da je i dalje prisutan problem niskog položaja nosača desnog retrovizora.

Leva-bočna roletna je takođe blago izmenjena, pa je otvor za levi retrovizor sada veći i prekriven je mrežicom, te je moguće njeno spuštanje na nižu poziciju bez problema sa pregledom situacije na levoj strani. Rešenje koje bi pomoglo još boljoj preglednosti kroz prednji vetrobran (šoferšajbnu) u slučaju vožnje po kiši ili snegu jeste fabrička ugradnja dužih metlica brisača koje bi zahvatale i čistile veću površinu, posebno u oblasti desnog retrovizora.
Interesantan dodatak predstavljaju četiri parking senzora koja su ugrađena na zadnjem braniku i povezani su sa displejem unutar kabine, koji vizuelno i zvučno upozorava vozača na odstojanje od prepreke koja se nalazi iza autobusa. Zarad bolje preglednosti unutar vozila, osim standardnog retrovizora na centralnoj poziciji ugrađen je i dodatni retrovizor kružnog oblika koji u određenoj meri približava sliku i omogućuje jasniji pregled situacije u predelu drugih i trećih, dok su četvrta vrata i dalje slabo uočljiva-tipičan problem kod većine zglobnih autobusa koji se najefikasnije rešava ugradnjom video nadzora iznad njih.
Na kutiji iznad vozača smešteni su VDO digitalni tahograf i centralna upravljačka jednica NBY20, domaćih Novatronik displeja. Zbog oblika ploče, panel nije mogao da bude ugrađen direktno na kutiju, već je dobio dodatni ram i nešto istureniju poziciju. JGSP nije zahtevao ugradnju unutrašnjih informacionih displeja, iako postoji mogućnost njihovog postavljanja u prednjem i zadnjem delu vozila, tako da će baš kao i u Beogradu, putnici u Novom Sadu informacije o liniji i smeru kretanja dobijati isključivo na osnovu spoljašnjih NBAL displeja.
Tokom boravka u Mašinoprometu, na radnom zadatku je zajedno sa nama bila i ekipa iz Novatronika koja je vršila pripremu instalacija i ugradnju kućišta na svim vozilima, a na njihov predlog zabeležili smo i prve snimke neposredno nakon završetka radova i probe displeja.
Pregrade za sitnice su identične, nekoliko manjih je prisutno pored i iza sedišta vozača, a umesto standardne kukice za kačenje postavljen je nosač sa vešalicom za jakne i stvari vozača. Iako izgleda prilično robusno, svakako je praktičnije i korisnije rešenje. Jedan od minusa koji je još uvek prisutan u kabini jeste nezgodan položaj protivpožarnog aparata koji je i dalje smešten neposredno pored sedišta.

Putnički komfor
Dok je vozačka kabina ostala prilično ,,ušuškana", s pravom možemo da kažemo da je putnički salon jedan od najkomfornijih među zglobnim autobusima. Ukupan kapacitet je 153 putnika, od kojih je 36 smešteno na lakotapaciranim sedištima, dok njih 117 nalazi mesto za stajanje unutar salona. Još jedno u nizu dobrih i interesantnih rešenja jeste ugradnja mehaničkih rampi za olakšan ulazak osoba sa invaliditetom ili dečijim kolicima na drugim i trećim vratima, kao i poseban prostor (platforme) koje su namenjene njihovom smeštaju u tom delu autobusa.
Rastojanja između sedišta i prolazi između njih duž salona su sasvim solidni, dovoljno prostora ima čak i u poslednjem redu pored kutije motora, a podesti na kojima su ona postavljena su visine 350 milimetara.
Napred, u prvom redu su ugrađena šira jednodelna sedišta iza kojih se, na blatobranima točkova prve osovine, sa obe strane nalaze kutije za smeštaj prtljaga. Podolit se u solo varijanti za sada pokazao kao kvalitetan i izuzetno zahvalan za redovno čišćenje, a isti rezultati se očekuju i kod zglobnjaka.
Još jedan od nedostataka koji bi lako mogao u fabrici da se reši, a bio bi vrlo koristan, jeste ugradnja kantica za odlaganje sitnih otpadaka. Okretnica zgloba je izrađena po istom principu kao kod Solarisa, prednji deo autobusa je fiksno povezan za nju i rotira oko zadnjeg dela, a odmah iza nje na početku prikolice postavljeno je po jedno poprečno sedište sa obe strane.
Detalj koji nije bio prisutan kod beogradskih Procity-ja jesu i dodatni retrovizori iznad svih vrata, s tim što kod onog najbližeg i jedinog preglednog na drugim vratima položaj postavljenog horizontalnog rukohvata delimično zaklanja pogled.
Sistem grejanja celog salonskog prostora je rešen ugradnjom kalorifera u predelu svih vrata, dok zagrejan vazduh dolazi i iz otvora u krovnim kanalima. Iz istih otvora u toku letnje sezone kompresor Safkar klima uređaja ispručuje rashlađen vazduh, a u prilog dobroj provetrenosti ide i to što autobus poseduje 10 kliznih šibera (3 u zadnjem i 7 u prednjem delu). Kompletan salon je opremljen LED osvetljenjem, uz dodatna fabrička svetla koja se nalaze iznad svih vrata sa spoljne strane.
Instalacije za video nadzor su takođe pripremljene, na zadnjoj steni vozila u gornjem delu je obezbeđen i prostor za kameru koja bi snimala prostor iza autobusa što bi dodatno pomoglo pri vožnji unazad, a ugradnjom ekrana na instrument tabli za prikaz trenutne slike omogućilo bi se i emitovanje stanja na trećim i četvrtim vratima kao posebna pogodnost vozaču u toku vožnje. Upravo to se i nudi od strane BMC-a na listi dodatne opreme.
Uz komfor, autobus bi trebao da ponudi i adekvatnu udobnost. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da se mekše oslanjanje odlično ponaša po beogradskim neravninama koje fino neutrališe, a na svim vozilima barem do sada nije bilo ni najmanjih problema sa održavanjem visine, s tim da je na svim primercima fabrički ugrađena i opcija spuštanja desne strane autobusa po njegovom zaustavljanju (,,kneeling") putem komande na instrument tabli, kao i opcija spuštanja i podizanja kompletne visine vozila zavisno od uslova terena.

Konačna ocena
Nakon svega, kompletan utisak svakako zavisi i od završne obrade, a upravo u tom domenu BMC ima najviše prostora za napredovanje. Na ovoj seriji bi trebalo da je poboljšana zvučna izolacija u predelu kutije pogonskog agregata. Nažalost, za sada nismo bili u prilici da to lično proverimo tokom neke duže vožnje, ali očekujemo da je nivo buke manji nego kod beogradskih primeraka, te da je konačno rešen i problem preglasnog viskoventilatora.
Plastika je barem za sada fino uklopljena, iako bi njen kvalitet mogao da bude bolji naročito na spojevima u kabini vozača, gde je pokazala najveće slabosti. Identični, sitni problemi su se ranije javljali i sa slabo pričvršćenim sunđerastim površinama na rukohvatima, vibriranjem kutije displeja, kao i sa bravicama na panelima.
Generalno, zglobna varijanta je svakako poboljšana i konačna ocena je vrlo dobra, a po onome što nudi naspram svoje cene otvara dobru mogućnost konkurencije. Uz izmene svega što je navedeno BMC bi bez problema mogao da parira Guleryuz Cobri koja je od svih turskih proizvođača gradskih autobusa sa najdužim stažom na našem tržištu.


"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

smogovci.bbb2

"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

Marko NS

Evo premijerno 1054 BMC Procity CNG na liniji 32 Novi Sad-Temerin :D

Marko NS

Ikarbus 984 je u Nedelju na liniji 21 isao preko Kaca za Grad zbog radova na putu iz pravca grada za Sangaj, pa sam uspeo eto za produzeni vikend u Srbiji da uslikam vise autobusa nego u Austriji za pola godine  :D

Marko NS

Da i ja konacno uslikam jednog novog Solasa.
BMC Procity CNG.

Marko NS

1067 odmara :)
BMC Procity CNG.

Marko NS

989 na liniji 62 Sremski Karlovci-Novi Sad , sa smoki reklamom :)

Marko NS

Dva brata na linijama 32 za Temerin i 79 za Beocin :)
BMC Procity CNG.

smogovci.bbb2

Izvor: https://www.autobusi.net/deset-elektricnih-solarisa-za-novi-sad/
Deset električnih Solarisa za Novi Sad
Sada je i konačno. Posle dugih najava, Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj (EBRD) je 4. novembra raspisala tender za kupovinu 10 niskopodnih solo električnih autobusa sa punjačima za električnu energiju. Interesovanja proizvođača je bilo prilično, ali su i uslovi za učešće na tenderu bili strogi. To se pre svega odnosi na tehnički deo. Tu se, između ostalog, tražio isključivo motor sa vazdušnim hlađenjem minimalne snage 160 kW i prednja kruta osovina.
Kada su reference proizvođača u pitanju, zahtevan je minimum od 25 prodatih autobusa istog tipa kod 5 različitih kupaca. Posle tri odlaganja, konačni rok za predaju ponuda je bio 21. januar 2022. godine i na njega su se javila 3 ponuđača: beloruski ,,Belkomunmaš", beogradski ,,DAT Holding DOO" koji je nudio električne autobuse Chariot Motors (iste one koji su u eksploataciji u Beogradu) i poljski ,,Solaris Bus & Coach". Ponuda ovog poslednjeg je izabrana kao ispravna, odgovarajuća i finansijski prihvatljiva u okviru zadatog budžeta od 7 miliona evra. Ponuda Solarisa je bila 6,2 miliona evra bez PDV-a. Rok za isporuku svih 10 autobusa i punjača je 13 meseci od dana potpisivanja ugovora, a to je 24. april 2023. godine. Novi autobusi Solaris Urbino 12 electric će nositi garažne brojeve od #1090 do #1099.

Solaris Urbino 12 electric autobusi za Novi Sad su dugački 12 metara, visoki 3,3 m, a široki 2,55 m. Imaju međuosovinsko rastojanje od 5,9 m. Pokreće ih asinhroni motor od 160 kW. Litijum-jonske baterije se električnom energijom napajaju preko plug-in priključka u garaži i putem pantografa na krovu autobusa van garaže. 
Gledano sa aspekta putnika, novi Solarisi imaju odlike klasičnog novosadskog niskopodnog solo autobusa. To znači da će biti ofarbani u plavo-krem boju, imaće troja vrata od kojih su srednja opremljena rampom za dečija i invalidska kolica. Enterijer autobusa će biti opremljen tapaciranim anti-vandal sedištima i biće klimatizovan. Novina za putnike će biti unutrašnji monitor za informisanje putnika o sledećoj stanici sa mogućnošću emitovanja multimedijskog sadržaja. Za oko će zapasti i nedostatak klasičnih retrovizora, jer njih sada zamenjuju kamere i displeji koji će vozaču obezbediti dobru preglednost po bokovima vozila.

Gde će saobraćati novi električni autobusi?

Za razliku od Beograda gde postoje dve linije isključivo namenjene električnim autobusima, u Novom Sadu će novi autobusi saobraćati na postojećim gradskim linijama 2, 4, 8, 9 i 11. Za potrebe opsluživanja autobusa električnom energijom tokom rada na linijama će biti instalirana tri punjača. Jedan će biti postavljen na okretnici na Novom naselju gde će dopunjavati vozila na linijama 2 i 9. Druga dva punjača će biti postavljena na okretnici kod Železničke stanice, po jedan punjač sa svake strane potkovice. Dužina punjenja iznosi maksimalno 10 minuta, osim za liniju 9 za koju punjenje traje do 12 minuta. Po ovoj liniji je dimenzionisan kapacitet baterija koje moraju da ,,izdrže" put od 45 km pri normalnim vremenskim uslovima ili minimum 26 km (što je ukupna dužina linije 9) po ekstremnim toplotama i hladnoćama.
"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

smogovci.bbb2

#57
"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

Marko NS

Odlicno izgleda novi elektro Solaris :)





Marko NS

Solaris Urbino 12 electric.