Sanos S 315

Autor Galeb, Svibanj 21, 2011, 00:41:02

Galeb


Original S-315.1T (1986 god.)

S-315.21 (1991 god.,remontiran ,original + Tourismo retrovizori)

S-315.21 original

Nešić

Ove 315-ce su zakon.. Pokvari se ne daj Bože nešto samo zaustaviš na sred puta otvoriš haubu vidiš šta je pa ako nije nešto oko radilice popraviš ga i teraj dalje.. Naravno tako je i kod Mečki i Setri 200, ovo novije sve elektronika i teško prići motoru..

smogovci.bbb2

Izvor: https://www.autobusi.net/ensign-charisma-sanos-u-velikoj-britaniji/
Ensign Charisma: Sanos u Velikoj Britaniji
Vreme bivše Jugoslavije u autobuskoj industriji obeležile su velike isporuke domaćih proizvođača širom sveta. Postavljanjem tih isporuka na kartu sveta, jasno se uviđa pravilo prodaje jugoslovenskih autobusa prevoznicima iz tadašnjeg istočnog bloka. Međutim, Sanos je pred raspad Jugoslavije uspeo da zabeleži manji uspeh i na Zapadu, i to u Velikoj Britaniji.

Zahvaljujući licenci od Mercedesa, jugoslovenski FAP i FAMOS su uspeli da zavladaju domaćim tržištem, nudeći oprobani nemački kvalitet po izuzetno konkurentnoj ceni. Iako se oduvek pravila jasna razlika između originalnog Mercedes-Benz autobusa i onog koji je izašao iz fabrike 11. oktomvri u Skoplju, dugotrajnost i robusnost domaćih autobusa ih je učinila izuzetno konkurentnim. Naravno, blokovska podela sveta je jasno nametnula tržište jugoslovenskim proizvođačima. Zemunski Ikarus i TAM su najveće poslove ostvarili u Poljskoj i Sovjetskom Savezu, a Sanos u Saudijskoj Arabiji. Jedan od retkih proboja na zapadno tržište nastao je saradnjom Sanosa i engleske firme Ensign Bus krajem osamdesetih godina prošlog veka.
Možda najpoznatiji proizvod skopske fabrike je Sanos S315, turistički autobus koji je replika Mercedesovog O303 autobusa. Sa Nemcem je delio podvozje i pogonio ga je atmosferski Mercedes-Benz OM422 V8 motor, zapremine 14.6 litara, koji je isporučivao 280 konjskih snaga. Mercedes-Benz je takođe proizveo osovine za ovaj autobus, a nemački ZF je izradio šestostepeni manuelni menjač. Iako je Mercedes nudio svoj O303 u više različitih dužina, a najviše u izvedbi od 12 metara, Sanos S315 je u početku bio dostupan samo u jednoj dužini i visini. Osnovni visokoturistički model odgovara Mercedesovom O303 15 RHD autobusu. Kasnije razvijeni međugradski autobus, sa nižom visinom poda i vratima u zadnjem delu vozila, preslikava Mercedes-Benz O303 15 KHP-A model.
Sanos S315 i Mercedes-Benz O303 su u oku putnika bili isti autobusi. Međutim, poznavaoci autobuske industrije vrlo lako mogu raspoznati da li je autobus poreklom iz današnje Severne Makedonije ili Nemačke. Za razliku od Mercedesovog, prednji vetrobran Sanosa je najčešće bio podeljen, sa vertikalno postavljenim brisačima. Gornja ivica prednjih vrata je zaobljena na Mercedesu, dok je kod Sanosa četvrtasta. Broj stakala na boku je za jedan veći kod Sanosa, zbog podeljenog zadnjeg bočnog stakla, u odnosu na Mercedes-Benz. Konačno, zadnji farovi na O303 autobusima su specifičnog rebrastog oblika, nalik na Mercedesov tadašnji putnički program, dok su kod Sanosa jednostavni i pravougaoni. Vremenom su se ove razlike kod prevoznika smanjivale, s obzirom na cenu održavanja i nabavke rezervnih delova.
Jedan od najzanimljivijih pokušaja plasmana Sanosa S315 je započet na jesen 1987. godine. Na sajmu Coach and Bus u Birmingemu, firma Ensign je prikazala novi turistički autobus koji podseća na Mercedes. Posle sajma, ovaj uvoznik se pohvalio sa sedamnaest narudžbina za jugoslovenski autobus. Izlaskom iz nacionalne recesije, prevoznicima u Britaniji su bili potrebni novi autobusi. Kako bi ga učinio primamljivim domaćem tržištu, Ensign je odlučio da Sanos S315.21 u Velikoj Britaniji i Irskoj prodaje pod imenom Ensign Charisma. Sa početnom cenom od 82.000 funti, što danas iznosi oko 220.000 evra, Ensign je pikirao na male prevoznike kojima je trebao jeftin a pouzdan turistički autobus. Njihova procena je bila da je Sanos S315 za šezdesetak hiljada današnjih evra jeftiniji od Mercedesovog O303 autobusa.
Ensign Charisma je u osnovnoj izvedbi imao 53 sedišta i podno grejanje. Na listi dodatne opreme se našao klima-uređaj, ne toliko potreban britanskom tržištu, i toalet u zadnjem delu autobusa. Za razliku od evropskih autobusa, britanski Sanos je imao samo jedna pneumatska vrata na levoj strani. Reklamni tekst navodi da su vrata imala i sistem protiv zaglavljivanja, što je tek nedavno postao standard. U slučaju nužde, u zadnjem desnom delu vozila su se standardno našla ručna vrata. Sajamski primerak iz 1987. je bio namenjen evropskom tržištu i imao je vozačko mesto sa leve strane. Prvi autobus je u Britaniji registrovan novembra 1988. godine, godinu dana posle birmingemskog sajma. Posle testiranja, isporučen je prevozniku The Kings Ferry iz Kenta.
Prevoznici su počeli da koriste glavni adut Sanosa S315.21 – sličnost sa Mercedes-Benz O303 autobusom. Nije im dugo trebalo da Sanosove znakove na karoseriji zamene trokrakom Mercedesovom zvezdom. Međutim, ubrzo je postalo jasno da jugoslovenski autobusi nisu dorasli izvornom nemačkom vozilu. Prevoznici su se žalili na lošu završnu obradu i sam kvalitet karoserije, ispoljen u britanskoj klimi koja je različita od kontinentalne. Zahvaljujući svemu tome, ,,sirotinjski Mercedes" je postao nadimak za Sanos u Britaniji. Ispostavilo se da domaće tržište ipak ne žudi toliko za jeftinim i pouzdanim autobusima.
Loš glas nije obustavio prodaju Sanosa kroz Ensign, iako je ona tekla sporo u poređenju sa Jugoslavijom. Kupci su najviše birali između 49 sedišta sa toaletom i 53 bez istog. Do 1992. godine ukupno je isporučeno 27 autobusa za Veliku Britaniju i jedan za Irsku. Najveći i poslednji kupac ,,harizmatičnih" Sanosa bio je Hamilton of Uxbridge, mali prevoznik iz okoline Londona. Pet autobusa za ovog prevoznika je naručeno u predvečerje raspada Jugoslavije, zbog čega su u nedovršenom stanju stajali u fabrici u Skoplju za vreme rata. Konačno, 1992. godine je ovaj prevoznik došao po svoje autobuse u BJR Makedoniju i uspešno ih preuzeo. Jedan od ovih pet autobusa je bio unikatan.
Premda je Ensign prodavao samo jedan model Sanosa S315, poslednji autobus isporučen Velikoj Britaniji nije dvanaestometarski autobus. Kao peti Sanos, Hamilton of Uxbridge je kupio skraćenu verziju visokoturističkog autobusa – Sanos S311.21, sa 35 sedišta i toaletom. Ovaj autobus gotovo da nije našao kupce u bivšoj Jugoslaviji, izuzev u verziji sa nižim podom. Ipak, obeležio je kraj saradnje sa Ensign-om i kraj jedne ere na koju su ponosni ljubitelji skopske fabrike. Uporedo sa Sanosom, i zagrebački TAZ je imao svoj nastup na vrlo konzervativnom tržištu Velike Britanije. Naspram 28 Sanosa, TAZ je do početka rata isporučio 77 turističkih autobusa.
Bilo da je reč o kvalitetu ili rastućem standardu, slike Sanosa u Velikoj Britaniji od početka 21. veka je teško naći. Najdugovečniji primerak, isporučen u maju 1990. godine, izvezen je na Maltu tokom 1997. godine. Poslednje slike ovog autobusa su napravljene krajem 2018. godine, i na njima se vidi autobus sa registracijom FBY-009 u očuvanom stanju. Iako je obeležen trokrakim zvezdama Mercedesa, na Malti i dalje kuca osmocilindraško srce ponosa Skoplja, Severne Makedonije i Jugoslavije.
"Nećete imati ništa i bit ćete sretni"
Kad je nepravda zakon, otpor je obaveza

akzg22

#3
Prospekti pretpostavljam iz 1986. ili 1987. godine. Izvor: Facebook.