[nidi]

Priča nigdje objavljena do sad osim što je ista  u Dubrovniku priča već duže vremena i svako pričanje završava sa SMRADE SRAMI SE!!!!!
--------------------------------------------------------------------------------
   Dan 27.09.2010. inače dan prije mog rođendana trebao je biti još samo jedan
običan radni dan, koji je sve bio samo to ne. Oko 7h. počelo je kupljenje
gostiju za turu od 5 dana jedne agencije kod kojih sam bio
u najmu s autobusom Setra 315HDH u vlasništvu jedne tvrtke iz Dubrovnika. Završetak
kupljenja gostiju oko 8h i dolazak na granični prijelaz Debeli Brijeg oko
8:35h. Nastavak prema Kotoru, pri dolasku u Kotor puca cijev od vode na
busu, nakon iskrcavanja gostiju odlazak na parking na "pauzu" 1h. Na
parkingu brzo presvlačenje i mjenjanje cijevi da bi bus mogao dalje bez
kašnjenja, crijevo promijenjeno u vrijeme pauze deset minuta prije polaska i
možemo dalje (nažalost). Pri samom pogledu na strepentine koje vode prema
cetinju onako omotane u magli i mokrom cestom od kiše koja ne staje hvata me
jeza jer ta je cesta široka svega 3m bez i jednog prometnog znaka, puna
odrona i divljaka s neregistriranim vozilima koji voze kao kamikaze niz
brdo. I tako nakon što smo ukrcali sve goste krenemo uz brdo. Za one koji ne
znaju ta "cesta" ukupno ima 33 strepentine. Pri prvim krivinama mnoštvo
odrona i par auta s kojima se nekako zaobićem, nakon par minuta malo veći
kamion s kojim se malo teže zaobiće ali i to svladamo.
  I tako nastavimo dalje, dolaskom u 10-u strepentinu nailazi grupa biciklista iz suprotnog
smjera (odozgor) koji doslovno prohujaju pokraj mene jer sam se zaustavio.
Nakon što su prošli krenem i baš prebacim u četvrtu brzinu, dolazi krivina,
idem uz sami rub na kojem je mali zidić. Izlaskom prednjeg kraja busa iz
krivine uočavam dvoje biciklista koji su zaostali za grupom i vjerojatno to
pokušali nadoknaditi, instiktivno stajem na kočnicu i zaustavljam autobus,
ali vjerojatno zbog kiše koja biciklistici ide u oči i brzine ona me uočava
tek na nekih 7-8 metara i stišće kočnicu što uzrokuje blokiranje njenog
kotača i po onako skliskoj cesti do još jačeg ubrzanja. I ja i vodićka smo
vidili da je udarac neizbježan, što se i dogodilo. Bez preuveličavanja
udarac je bio silovit, od udarca njenog tijela napukao je branik na lijevoj
strani, ispod vozača. Odmah izlazimo vodićka i ja i pokušavamo pomoći
unesrećenoj koja se nije micala, nego samo ispuštala krv iz usta. To je bio
moj prvi šok tog dana ali ne i zadnji...! Odmah je pozvana hitna i policija
koji su došli u najkraćem mogućem roku i odveli unesrećenu. Zovem "gazdu" da
mu kažem šta se dogodilo i prvo njegovo pitanje je bilo: jel ima puno štete
na busu? Nije ni pitao za mene!Nisam vjerovao sebi! Policija obavlja očevid
i alkotest na meni koji je naravno pokazao 0.0 promila. Tada mi policija
govori da ću najvjerojatnije morati ostati u pritvoru jer je unesrećena u
prividnoj komi a čim ima ozljeđenih a uz to ja strani državljanin da se
pripremim na to, moj 2.šok! Odmah nakon toga slijedi treći šok, naime
policajac mi govori da se treba ići okrenuti, a iz iskustva znam da nemam
gdje prije 25-e strepentine (panorama) iako je i gore to vrlo teško, a sada
smo između 10-e i 11-e, i nakon ovog šoka da opet vozim uz brdo. Krenemo
prema gori ali kolona stoji malo u više od nekih 15 vozila, što osobnih,
kamiona i autobusa. Uspijem se skloniti na maleno proširenje da vozila mogu
proći nekako što i uspijemo. Dolazak na 25-u strepentinu počinje okretanje,
proširenje malo duže od busa, pa malo nazad, malo naprijed a iza stijene a
dolje provalija par stotina metara. I tako metar naprijed metar nazad
uspijem se okrenut. Gosti preplašeni u šoku. Pa nazad prema kotoru samo sada
idemo niz strepentine. Dolaskom u Kotor iskrcavam goste, organiziram drugi
bus a moj ide na vještačenje. Dok se čeka vještak ja idem u pratnji policije
na vađenje krvi u dom zdravlja, što je također pokazalo 0.0 promila. Dolazi
vještak i utvrđuje da je autobus u redu.
  Idemo kod suca koji mi izriče zadržavanje do 28.09.2010. do 16h
jer tada moramo opet biti kod njega da izda novu presudu. To mi je bio 4. šok.
Policija me privodi u malenu sobicu (ćeliju) u prostorijama
policijske zgrade u kotoru. Mjesto tako sumorno,
jedna sijalica koja gori cijelu noć, kamera te snima a nigdje prozora,
izgubljen u vremenu i prostoru. Oko 20h. dolazi "gazda" u pratnji jednog
kolege koji bi trebao voziti bus natrag u Dubrovnik. Pun ohrabrujućih riječi
kako će on sve srediti i ne sluteći šta će novi dan donjeti dajem mu ključe
koje on uzima i odmah odvozi autobus. Ja mu govorim da će najvjerojatnije
trebati jamčevina, on na to kaže nema problema riješit ćemo. Nakon toga mene
vraćaju u ćeliju. Pri odlasku od mene a to sam naknadno saznao zvao je moju
majku i rekao joj da me vidio, izveo na večeru u Kotor, da smo šetali i da
mi je dao 300 EURO da imam za nedaj Bože potrebe, što naravno ništa od navedenog
nije istina. Slijedi duga noć u hladnoj ćeliji i puno razmišljanja što
dalje. Dolazi i taj dan 28.09.2010. moj rođendan. Oko 14:30h dolazi
policajac po mene u ćeliju da idemo sucu. Pri izlasku iz ćelije vidim oca i
prijatelja. Padnuo mi je veliki kamen sa srca kad sam vidio nekog svog, a od
"gazde" ni traga ni glasa. Slijedi moj 5-i šok, Dolazimo u suca koji
izriče 1mj. pritvora ili 5000 EURO jamčevine koja se vraća kada dođem na sud, i
to se vraća OSOBI koja uplati, nikom drugom! Imamo 2h da skupimo novce u
protivnom me vode u istražni zatvor SPUŽ pokraj Podgorice! Pokušavamo dobiti
mog "gazdu" on govori da će srediti a zavlači s pričom kako je kupio stan od
185.000 EURO i da on nema para ali da bi dao ako će mu garantirat moj otac da će
on vratit pare za dva dana! Drugi kolega i prijatelj pronalazi svog
prijatelja u Kotoru koji donosi pare ali već kasno jer nas je ovaj zavlačio
a čovjek je morao na put u Beograd tako da je to propalo. Policija mene već
vodi u Spuž. Dolaskom u Spuž oko 20h slijedi moj 6-i šok saznajući da ću
biti u ćeliji s 8 zatvorenika optuženih tko zna za što sve a još uz to i
različitih nacija I narodnosti, tko zna na koga možeš naletiti.
   Slijedi neprospavana noć i iščekivanje novog dana i kraja agonije.
U Dubrovniku se već kolege organiziraju u kontaktu s mojim ocem.
Međutim to načuje "gazda" te zove kolege da ne kupe ništa
da je on uzeo lovu i da ide položit da me izvuče
da bi nakon pola sata zvao mog oca je li skupio novce za jamčevinu.
Otac poludi te mu "zahvali" i poklopi, nakon toga on i majka pođu dignu
cijeli minus na banci i karticama, posude u par prijatelja i skupe lovu.
Novac s ocem stiže oko 14h u sud u kotoru i počinje popisivanje novčanica i
papira, međutim sad je već 15:30h, sudac šalje faks u zatvor da su novci
stigli da me oslobode, ali nema odgovora, naravno završilo radno vrijeme.
Zovu čovjeka zaduženog za otpušatanje na kućnu adresu koji živi 30-40km od
zatvora i ovaj na čemu sam mu neizmjerno zahvalan reče kad je takva
situacija i momak iz Dubrovnika vratiti ću se. Oko 16:30h otvaraju se vrata
ćelije, i pri samom prozivanju mog imena dobio sam osjećaj kao da je
izvučeno mojih sedam brojeva na lotu, idem DOMA! Otac i kolega iz olimpia
expressa već su bili na putu prema Podgorici. Tih pola sata čekanja da dođu
bilo mi je cijela viječnost. Dolazim kući negdje oko 20:30h i zvoni mob.,
poziv od "GAZDE", da ne trebam sutra doći da se malo odmorim pa da dođem
prekosutra. Prešutim i to jer mi je posao neophodan bar dok ne nađem nešto
drugo. I tako prođe par dana ja i dalje radim dok nisu došle priče od kolega
da je on pričao da to nije bio njegov problem nego familijarni i da je to
moja familija trebala rješiti i da ja radim u njega 2.god. i da nemam
5000 EURO!!! Kao da mi je plaća bila 2000 EURO mjesečno!? Ispadne mi vožnja za
drugog prijevoznika za francusku i ja ga nakon svega zamolim da me pusti da
pođem da zaradim jer nije bilo posla kod njega, on mi na to reče ne može, i
naravno to je bila kap koja je prelila čašu i ja mu kažem od sutra sam na
bolovanju kad se vratim sredi mi knjižicu!
   To je bilo 20.10.2010. Da bi on na to meni rekao da je meni ugovor istekao
1.10.2010. i da ja kod njega radim na crno već 20 dana!!!!
Po povratku iz Francuske pođem do njega uzet
knjižicu i zaostalu "plaću" i vidim da mi je odbio ČAK i mobitel što sam
potrošio ona dva dana u Montenegru dok sam zvao njega i roditelje jer mi je
taj mobitel bio jedina veza s Hrvatskom! Nažalost ovo je jedno neugodno i
grozno iskustvo koje čovjeku oduzme godine života i vjeru u ljude! Ne daj
Bože da se ovo nikom ponovi!!! Samo bi dodao da sam zahvalan kolegama kako u
Hrvatskoj tako i u Montenegru koji su se pokazali kad su trebali, i Policiji
koja je bila korektna i profesionalna u svakom pogledu prema meni, i
cimerima iz ćelije lijevo 4 soba 2 koji su se pokazali puno bolji od ovog
mog "GAZDE"!!!!

N.Č.

EDIT: Autori postova osobno snose punu odgovornost za objavljeni sadržaj svojih postova. Stajališta autora nisu ujedno i stajališta osoblja foruma!

[tomekk]

Iako dosta ljudi zna o kome se radi, mogao si tu javno napisat pa da svi znaju o kakvom je bezosjećajnom beep(neću biti prost) riječ.

[kampanjac]

kao prvo, nidi, žao mi je kaj si to morao proživjeti, takvu torturu...kao drugo, bravo tomekk, napiši slobodno ko je dotični gospodin, evo recimo ja neznam točno o kome se radi a zbilja bi volio znati koje se govno odnosi na taj način prema svojim zaposlenicima i ljudima koji njemu zapravo donose kruh na stol...ispričavam se na izrazu...nije dolično, al jbga, s obzirom na situaciju..

[miky]

*** izbrisani osobni podaci o prijevozniku ***



OBAVIJEST:

Prema odluci moderatorskog tima "osobna imena i prezimena u negativnom kontekstu mogu se iznostiti samo pod odgovornošću pisanja vlastitog imena i prezimena u potpisu istog posta".

[nidi]

Ekipa hvala na podršci i lijepo je viditi da još ima dobrih ljudi, jer nažalost ovo se može bilo kome dogoditi danas,sutra. Baš zato sam izašao s ovom pričom,htio sam staviti i imena,kako gazda tako i agencije za koju radi,ali voditelji foruma nažalost nisu htjeli imena iako ja potpisujem sve tako da nitko ne odg.nego samo JA.Također sada čekam odgovor od voditelja da mi dopuste da stavim slike s mjesta događaja da čitatelji vide kuda nas šalju da vozimo,a kad se ovako nešto dog.svi dižu ruke od tebe! kolega Miky je iznio imena.

[miky]

Naš uvaženi kolega nije ovo iznio u namjeri da ovdje plaće, jer siguran sam da je ponosan podrškom roditelja, prijatelja i nas kolega, ali "gazda" je ometao KOMUNIKACIJU i priuštio svome vozaču koji je krvavo zarađivao njemu lovu (vozio i van ugovora, naravno i puno preko zakona...) da ostane u zatvoru u kojemu koliko čujem nije imao većih neugodnosti i na tome im hvala jer sutra bilo tko od nas može tamo završiti. To nije rezervirano samo za krive, nije ni samo za vozače autobusa, tamo možeš završiti ni kriv ni dužan vozeči se malim autom. Dakle, namjera objavljivanja ovoga posta je da ljudi vide sa kim rade, da to što ovaj mlađi "gazda" svakoga oslovljava sa care, prijatelju i sl. ne znaći nužno da je on to rekao sa srcem, odn. da stvarno misli da si mu prijatelj. On slobodno može voziti Smart-a  da mu stanu u njega svi prijatelji zajedno sa njime unutra. Toliko ih ima, a možda i manje...Njemu si prijatelj dok mu trebaš, čim mu ništa ne treba - doviđenja. Samo me interesira tko će sad voziti za njega/njih poslije objave. Mali gazda SRAMI SE još jednom i zauvijek.

[nidi]

Slike s mjesta nesreće

[jesrib]

stvarnooo šokantna priča!!! običajno kad idem na tu panoramu idem nadole i jos nisam isao nagore i tek sad me uhvatila mučnina kad čitam tuđe izkušenje.neznam o kojoj firmi se radi ali neka bude stid gazde! ali vise manje smo mi vozači krivi,jer se neznamo ujediniti unutar firme i zajedno stati takvima na kraj. ali zna se i zašto...zato sto u svakoj firmi postoji šu..k koji ulazi gazdi u gu...u i remeti slogu u firmi! suosječam sa kolegam i želim ti da sto prije nađeš bolju firmu sa dobrim gazdom!!!

[nidi]

Prijatelju bolju nisam mogao naći, otvorio svoju i kupio bus sebi. Ali da se ne daj Bože ovo dogodi sutra mom vozaču ako ga budem imao, i da je 100% kriv, rađe bih sebi ispalio hitac u glavu nego ovako postupio i sutra normalno nastavio raditi i gledati ljudima u oči kao da sam naj pošteniji!A bus od ovog gazde je vozio dan iza nesreće s drugim vozačem!Zato je i vraćen bus u Dubrovnik da ne izgubi nalog za taj dan a vozača tko je..!Samo mi nije jasno da se takva osoba ima obraza opet obratiti meni i tražiti usluge od mene!! I kad netko kaže da je za ovakve skup metak, e pa evo ja se bacam u trošak i doniram dva sanduka metaka!

[dado1979]

.

                                                                                 

[nidi]

Slažem se, ako se mogu iznositi pohvale i reklame onda bi trebalo i ono negativno, jer ipak svi mi težimo boljem a sve dok se javno ne počnu prozivati negativci ništa od toga!

[medo]

Zato što smo mi takav narod, volimo da nas se hvali a kad nas se javno popljuje onda smo spremni i na najgore stvari. I zato je bolje da se ne poteže ime firme jer ionako svi znamo o kome se radi, a to mu je još gore nego da ga prozivamo javno, jer ovo ionako svi mogu čitati a onaj tko ne zna tko je nečovjek sam će saznati.
Čak bi se usudio reći da nije dostojan da se njegovo ime objavi jer je sramota za ljudski rod. A firma mu ionako ne stoji dobro (nije da se naslađivam)
Sve se vraća i sve se plaća, svakome prema zaslugama.
I sam sam par puta prošao ovim putem, živi užaš! Ne dao bog da se još kome dogodi išta slično kao kolegi.
Želim ti puno uspjeha sa vlastitom firmom, budi čovjek (znam da ćeš biti) i poštuj radnika/vozača kao čovjeka a ne kao sredstvo/alat za rad.

[Tomek]

Što se tiče imena ljudi koje su neki iznosili na forumu odlučili smo da budući da svatko može pisati na forumu treba oko toga malo pripaziti da se nekoga neopravdano blati(ne mislim konkretno na ovaj slučaj iz Crne Gore nego generalno) te zato ako želiš nešto reći i spomenuti ime i prezime nekoga tko nije ovdje onda budi čovjek pa stoj iza tih rječi svojim imenom i prezimenom, a ne da se skriva iza svoga nicka. Što se tiče prijevoznika, nitko se ne diže u nebesa, kad nekome autobus ne valja svatko to ovdje može napisati ako ima konkretne podatke. To nikad nije bilo sporno.
Činjenica je da mi kao osoblje sve više počinjemo biti između dvije vatre, autoprijevoznika koji nas prate i vozača koji nas prate i trudimo se između svega toga biti što neutralniji i dati svima jednaku šansu tj. jednaka pravila.
Mi kao osoblje ovdje smo svi kao volonteri, nitko, ali baš nitko ni kunu od ovoga foruma ne zarađuje, štoviše, nekima je i trošak, tako da smo ovdje iz ljubavi prema prijevozu i autobusima te zato nam nije u interesu nekoga favorizirati ili s druge strane blatiti. A za istinu uvijek ima mjesta na forumu.

[Mirta]

Ovaj odgovor osvjetljava medalju i s druge strane – one o kojoj nisam dosad razmišljala. Forum je i za prijevoznike, a ne samo za vozače i one ostale koji ga prate.
Savršeno mi je jasno da vozač ne može samo tako napisati svoje ime i prezime jer mu u pitanje može doći egzistencija u svojoj firmi ili u bilo kojoj drugoj.

Prošle jeseni i zime imala sam gorko iskustvo s jednim prijevoznikom iz Zagreba. Skupina putnika na vrijeme je uplatila izlet koji se iz mjeseca u mjesec nije ostvarivao. Odugovlačenje pa izgovor da će sljedeće godine organizirati atraktivne izlete u cijenu kojih će se uračunati uplaćeni iznos uz nadoplatu (skuplji aranžmani). Kada i kamo? Bez odgovora. Taj prijevoznik zastupljen je na ovom forumu.
Nije mi palo na pamet da pod svojim imenom i prezimenom mogu napisati takav post. Ne radim u prijevozničkoj firmi i ne bih imala nikakvih posljedica. Sada mi je neopisivo žao što to nisam učinila. Kap u moru – ali kap po kap čini slap. Lako je pisati hvalospjeve, a na kritiku bi se trebali odlučiti bar oni članovi koji ne mogu imati posljedica zbog takvoga čina.

Ova potresna priča svakoga mora potresti, a bahatost pojedinih gazda svakodnevna je pojava. Vozač to mora otrpjeti kako zna želi li zadržati posao.

[nidi]

Znači Tomek koliko sam shvatio ja ako želim iznijet ime ovog ''POŠTOVANOG GOSPODINA'' samo se trebam potpisati imenom i prezimenom? Jer ako je tako ne vidim problem, i ja i on znamo o kome se radi bez obzira na nick.