[Lion's Driver]

Kako mi popravi jutro. Očekuješ rashod a on friško registriran  Moga bi vrlo lako srušit jer do tada neće doć novi sigurno. Samo eto kad bi bar Prometovci čitali raspravu a ne samo uzimali slike s foruma pa da se netko složi s nama da ga se sredi i ostavi.

[josipgrgin]

To bi bilo super.

[RV]

Kako mi popravi jutro. Očekuješ rashod a on friško registriran  Moga bi vrlo lako srušit jer do tada neće doć novi sigurno. Samo eto kad bi bar Prometovci čitali raspravu a ne samo uzimali slike s foruma pa da se netko složi s nama da ga se sredi i ostavi.

Slažem se.

[man323]

Kako mi popravi jutro. Očekuješ rashod a on friško registriran  Moga bi vrlo lako srušit jer do tada neće doć novi sigurno. Samo eto kad bi bar Prometovci čitali raspravu a ne samo uzimali slike s foruma pa da se netko složi s nama da ga se sredi i ostavi.

Takve želje se mogu odmah odbaciti jer svi znamo da od toga nema ničeg.

[Paško]

Jedna slika od našeg Josipa

[RV]

Malo unutrašnjosti našeg #688, slike šalje prijatelj.

[545]

Produžite mu registraciju do 2020.,tako da bude okruglo 30 godina! Jedini u HR s tolikim stažem.
Samo treba još.. Malo volje u servisu..
Dajte Splićani! Pokažite ostatku da ste bolji od ostalih gradova koji su bahato rashodovali dolaskom novih autobusa..


Poslano sa mog SM-J730F koristeći Tapatalk

[lussin]

Šališ se?
Rijeka:
418 - MAN SG220 Avtomontaža - 33 godine
423 - MAN SG220 Avtomontaža - 32 godine
436 - MAN SG220 Avtomontaža - 30 godina

Da bude rekorder po stažu od zglobnih Avtomontaža trebamo pričekati 2024.   

[Lion's Driver]

Možda i dočekamo  Osnovni problem je šta su svi koji to odlučuju politički nastrojeni, nisu ljubitelji autobusa nego rade taj posao strogo ekonomski i vide samo novac. Ne razmišljaju oni da je to legenda kakvu nitko nikad više neće napravit. Njima je to stara kanta. 100x smo mi ovdje raspravljali da ga se bar sredi i dodjeli mu se počasno mjesto u garaži. Kako je završila "bicikla" tako će i 688 NAŽALOST 

[Paško]

Ako još bude vozio 28. ožujka, srušit će rekord #542 po stažu u Prometu.

Tomu u čast evo par slikica iz siječnja kad je vozio liniju 30 Mutogras-Split-Spinut.

[Paško]

Petak, 31. svibnja 2019. godine. Od vozača sam dobio dojavu da će SG 220 taj dan voziti liniju 38. Kratko sam razmišljao vrijedi li doći provozati se s njim. Kao što sam prije pisao, iskustvo vožnje u autobusu koji je u dosta lošem stanju nekad može biti mučno za svakog ljubitelja tog istog autobusa. Međutim, u #688 nisam se vozio od 10. siječnja (vidi post iznad) i trebao mi je avtomontaški ,,fiks". I mogu vam reći da sam zapravo uživao. Napravio sam krug od Sukoišana do Zračne luke i natrag.  Da, #688 je autobus u popriličnom lošem stanju koji ne bi trebao biti na ulicama. Jako je zapušten i ima nekih problema, primjerice mjenjač s kojim je praktički nemoguće ubaciti u prvu brzinu bez jakog škripanja. Vozač se u prvom krugu s njim zapitao kako je moguće da taj autobus uopće vozi i ne raspadne se, ali kasnije se naviknuo. Citiram: ,,Sad ga mogu vozit' svaki dan!"

Voziti se u njemu bilo je vrlo zanimljivo jer #688 danas komotno možemo zvati nekom vrstom vremenskog stroja. Ta vožnja transportirala me u neko starije vrijeme, recimo ono prije 10 godina, kada sam se registrirao na forum, a u Splitu si još mogao birati između Mercedesa O305 i O305 G ili ponekog Neoplana ili možda još neko starije vrijeme, kad foruma nije ni bilo. No, pustimo sada svu tu nostalgiju. U svojim posljednjim vožnjama u #688 postao sam fasciniran odnosom drugih putnika prema tom autobusu. Jednostavno, shvatio sam da je prava pojava na cesti zbog čega sam i taj petak sa zadovoljstvom dočekivao reakcije putnika. Bilo je tu svega - jedna časna sestra vozaču je rekla kako će se moliti da mu dođu novi autobusi pa da više ne mora voziti stare kante - i potpuno promašila. Naime, na samo vozačevo htijenje (pazite, šest je godina mlađi od samog #688) autobus je uopće izašao na cestu. Vozač je ljubitelj starih autobusa (siguran sam da je nekima od vas i poznat) i iskorištava svaku šansu da ih izvozi dok još može. Pokazat će se uskoro da je to bio mudar izbor.

Naravno, kad se vozite u starom Prometovom autobusu, neku od iteracija ove rečenice ne možete izbjeći: ,,Vožnju s ovim uopće ne bi trebalo naplaćivati!" To smo doživjeli od putnice dok joj je vozač izbacivao kartu iz ticketing mašine koja je daleko najhrđavija od svih u garaži. Šalio sam se da se uklopila u okolinu. Zatim je u autobus ušla žena od kojih četrdeset godina koja je bila poprilično iznenađena da ovaj autobus uopće vozi i zapitala nas odakle smo ga izvukli. Iz naftalina, gospođo. Kad je izlazila negdje u Kaštelima, vidjelo se da joj je na kraju ipak bilo drago da se provozala i sa zanimacijom nas je pitala: ,,Autobusi su nekad bili širi, jel?" Nisu, gospođo, nego #688 jednostavno ima mjesta za stajanje na bacanje. Samo interakcija s ostalim putnicima dovoljno je dobar razlog za vožnju.

Još fascinantnije reakcije su ljudi koji gledaju kako #688 prolazi pokraj njih. Obratio sam posebnu pozornost na to. Dok smo prolazili kroz Kaštela na povratku, u jednom momentu vidio sam kako sva četiri putnika na stanici sa suprotne strane ceste sinkronizirano pomiču svoj pogled prema #688. Četvrtog u tome nije spriječio ni mobitel po kojem je tipkao. I nisu bili jedini. Pogledajte kako samo taj autobus potpuno iskače kad se iza njega nalazi toranj moderne splitske zračne luke. Po cijeloj ruti viđao sam kako se ljudi okreću prema #688 i zadržavaju pogled, što je reakcija koju nijedan drugi Prometov autobus ne može proizvesti. U tome leži cijela bit mog uživanja u vožnji sa #688. Ona je nešto što doslovno ne možete okusiti niti u jednom drugom gradu. Naravno, u Dubrovniku još voze SU 220, ali nedostaju im dvije stvari: oni nemaju prikolicu čija konfiguracija stvara potpuno drugačiji doživljaj vožnje i, bitnije, u puno su boljem stanju pa se toliko ne čini da na sebi nose trideset godina vožnje po gradu i povijesti firme. #688 pak još uvijek ima originalni pod.

Kulminaciju ovoga svega doživio sam kad sam na stanici iznad Sukoišana izašao, slikao #688 i čekao da otiđe prema garaži. Dok je skretao prema Sukoišanu, neki dječarac od možda deset godina jednostavno je bespomično buljio u njega i pomaknuo se s tog mjesta tek kad je #688 nestao iz njegova vidokruga. Vjerojatno nikada do tada nije vidio jedan takav autobus ili je bio premalen da ga percipira. Sjetilo me to trenutka kad sam (mislim, baš na Sukoišanu iako sam za pamćenje mjesta bio premalen) prvi put ugledao #542. Od malih nogu volio sam autobuse i još prije osnovne škole neke pratio dovoljno dobro da im znam i garažne brojeve. Kad sam vidio #542, ostao sam paf da postoji neki MAN autobus s čudnim felgama koji je kratak, nema harmoniku. Takvi trenutci dovest će do pridruživanja ovom forumu, gdje ću naučiti da čudne felge imaju i vlastiti naziv, trilex. Poanta je da ovakvi autobusi kod svih, a posebno kod djece mogu izazvati popriličnu zanimaciju. A i ja sam nakon izlaska bio sretan što sam se provozao sa #688 jer su mi ta dva sata koja sam se vozio bila vrlo zabavna.

Imao sam ideju napisati neki tekstić o svom iskustvu, ali sam smatrao da baš i nije previše potreban, a i da imam prezentacija, seminara, ispita o kojima bih trebao razmišljati, kakvo pisanje o 29-godišnjem autobusu. Međutim, ovaj petak, 7. lipnja, dogodilo se nešto nevjerojatno. Netko u Prometu zaključio je ono što je odavno trebao radnik na tehničkom pregledu - da je #688 u toliko lošem stanju da uopće ne bi trebao izlaziti na cestu. Upalili su ga (iz prve, naravno), odvezli na sredinu garaže, gdje se parkiraju rashodovani autobusi i parkirali. I to je bilo to. Tog, deset tisuća petsto dvadeset i drugog dana svog splitskog službovanja #688 parkiran je vjerojatno posljednji put. Tko zna, možda je u par proteklih dana već ostao bez tablica ili kojeg fara. Tada mi je postalo jasno da sam bio posljednja osoba koja se vozila u #688. Primjereno, reći će neki, no radije bih da nitko nije morao biti ta posljednja osoba. Jer sa svim ovim što sam napisao zapravo želim reći: prava je šteta da će od #688 vjerojatno do kraja ove godine ostati samo reciklirani dijelovi i ove fotografije koje stavljam u temu posljednji put.

[Paško]

.

[netko]

U svakom slučaju odličan tekst.
Ono što je putnike odbijalo od njih jesu drvene stolice i jako mali broj sjedišta za za recimo linije 37 ili 60. Ipak je to gradski autobus. A vozače mjenjač. Vjerujem da su se mogli naručit i automatski.

Jedino bi još dobro bilo saznati što mu je sa motorom.? Ono nije više zvuk MANa. Ili neka prerada ili nečiji drugi motor.

[podgora]

Šteta šta je napustija ulice Splita volio bi da se sredi i da opet izađe na cestu.

Poslano sa mog VOG-L29 koristeći Tapatalk

[MAN truck bus]

U Zagrebu su bila 3 sa VOITH trobrzinskim automatskim mjenjačem.

Ako se dobro sjećam pisalo se po forumu da je u njemu motor iz nekog O305?

[MAN truck bus]