[Paško]

Kad sam došao kući, shvatio sam da zapravo uopće nisam ušao u drugi dio, tj. prikolicu tramvaja. Nema veze, ipak me čekala hrpa zanimljivih autobusa koje je trebalo razgledati. Prvi od njih bio je #65, još jedan IK-111. Ovaj je vozio sve do početka listopada, a nije otišao u rashod zbog dotrajalosti (iako biste to po izgledu lako mogli pomisliti), već jer jer ispod njega podletjela starija žena i zadobila teže ozljede. Naše društvo fotografiralo se ispred njega kao što smo to učinili i ispred dva Ikarusa u kojima smo se vozili, a te bi slike trebale izaći na autobusi.net.

[Paško]

Na tom IK-111 lim kraj drugih vrata saniran je stvarno komično. Odmah pokraj njega našao se (na pauzi između polazaka ili nakon završetka radnog dana) i drugi IK-111 koji još uvijek prometuje. Ovaj ima dvokrilna vrata i dvije je godine mlađi od #75.

[Paško]

Kao što sam napisao, vozni park dosta je šarolik. Čini mi se da je više vozila u njemu unikatno. Jedan od njih je troosovinski Centroliner #601. Mistubishi Prestij, čini mi se, ima garažni broj 2. #617 jedan je od novih Otokara Territo, a #702 jedan od Naviga. Isuzu Turquoise je #10. Garažni brojevi dodjeljuju se po namjeni autobusa, ali nije da se baš najbolje snalazim u poretku. Noć se polako spuštala i bilo je sve teže napraviti fotografije uopće, a kamoli kvalitetne. #57 jedan je od Ikarbusa iz 1990-ih koji su samo kozmetički uređeni izvana, a iznutra su mehanički više-manje jednaki starijima. Za njihove modele popriličan sam tudum jer, kako ih u Hrvatskoj nikad nije bilo, nisam ni sretao dosad osim nešto sitno po Crnoj Gori. S-t ima i određen broj Tourlinera, evo #28.

[Paško]

Zglobnjak koji se plavi u pozadini Ikarbus je novijeg tipa, IK-218N. #108 također je unikat, a 2017. je godište. Dok smo bili u garaži, u nju je stigao i naš IK-161. Prva postaja nova je pumpna stanica, izgrađena u kolovozu 2018. godine. I #106 je tu bio.

[Paško]

Ikarbus koji reklamira Zoo Palić trebao bi biti IK-103P #37. Neobus, nekadašnji vojvođanski autobusni ponos, nosi garažni 1. Još jedno iznenađenje u VP francuski je Fast Scoler na MAN-u #606. Od pravih MAN-ova nađe se i pokoji MAN Lion's Classic SL 283. #609 (koji je gradski autobus, ali ne i po garažnom broju) je 2007. godište. S-t nedavno je nabavio i više Lion's Regija, ali oni su svi redom bili na vožnjama. Međutim, ono što je meni najviše plijenilo pažnju bilo je još malo dalje parkirano. To su bila dva Sanosa S415, #17 i #9.

[Paško]

Ti Sanosi odlaze u rashod iako im je registracija još valjana. Kao što vidite, #17 je produžena u srpnju. Zamijenili su ih Otokari i to je to od većine njih. Takav Sanos #24 još uvijek vozi. Razlika između ovih i starijih S415 vrlo je jednostavna. To su potpuno jednaki autobusi osim u jednoj stvari - prednjoj maski, koja je na novijima zamijenjena onom s O303. Da bi tu masku nabudžili na stariji model, u Sanosu su morali podebljati stup koji spaja konstrukciju prednjice i boka. Oznaka modela nije promijenjena novim izgledom krajem 80-ih, a uskoro je izašao novi model, S415.5

[Paško]

Iako je #9 malo mlađi i registracija mu traje još mjesec dana, iz njega je već dosta toga povađeno. Tu su bila još dva Sanosa, još jedan S415 (#24) i jedan malo luksuzniji S515 (#19). Slike su iz #19 pa iz #24.

[Paško]

Iz #24. Odmah kraj njega je hrpetina dijelova, osovina i ostalog za Ikaruse. A tu je i jedan Ikarus IK-111 u rashodu, #64 - u originalnom bojanju s reklamom.

[Paško]

U rashodu su još i #26 i #28.

[Paško]

#99 je također u rashodu. Dobri poznavatelji splitskog Prometa primijetit će da ima jednake stolice kao Sanosi S218. Kolega Stefan_BGD kaže mi da su takve radili Bučje iz Priboja i Interprodukt Nova Varoš. Bilo je vrijeme za naš odlazak, a prije toga u garaži se pojavio i IK-111 kojim smo se vozili, #75. Pri izlasku me dobro nasmijao natpis: "Pazi, autobus!" U gradu sam još uhvatio troosovinski MAN NL #602.

[Paško]

Nešto poslije 19 sati krenuli smo natrag prema Zagrebu. Svoju reportažu završavam s nekoliko fotografija Subotice u blagdanskom raspoloženju. Odlično je bilo raspoloženje i nas sudionika ovog susreta. Izbjegli smo kišu, rute linija odlično su nam se poklopile da se vozimo i u solo i u zglobnom Ikarusu, a Suboticanin i Subotica-trans dočekali su nas raširenih ruku. Odradili smo par lijepih vožnji i upoznali jedan novi grad. Sve u svemu, vrhunski smo se proveli.

Članak o povijesti Ikarusovih modela koji još voze u Subotici zajedno s fotografijama trebao bi se uskoro pojaviti i na autobusi.net. Ako netko od kolega s ovog foruma želi nešto ispraviti, nadopuniti ili možda ubaciti neku svoju fotografiju, vrata su mu otvorena - ali samo desno krilo, kako je to običaj na prednjim vratima subotičkih autobusa. Šalim se, naravno, a nadam se da je ostalima bilo zanimljivo ovo gledati i čitati.

[Portos]

Vrlo si to lijepo napisao Amfane.
Bio je to jedan lijepi izlet, baš je bio gušt voziti se Ikarusima nakon više od 20 godina. Ljudi iz Suboticatransa su pravi entuzijasti, u poprilično lošim uvjetima održavaju jedan jako šarolik vozni park i osiguravaju redovit prijevoz s vozilima poprilično velike prosječne starosti. Nekada su imali znatno manje različitih tipova autobusa, a u posljednje vrijeme su kupili svega i svačega, polovnoga i novoga, nadam se da im to neće znatnije otežati redovito održavanje vozila.
Moram spomenuti g.b. 94 i njegovo stanje, kojim sam s obzirom na starost poprilično zadovoljan, ali sam ujedno i nesretan jer su Zagrebački Ikarusi često u boljem stanju od Subotičke 94-orke završavali u Ciosu. K tome nije mi bilo lijepo gledati kretanje iz 3. brzine, kao niti stanje ručice mjenjača koja je daleko prevelikog hoda i lufta. Zvuk na 94 nije bio poput onoga na Zagrebačkima, razlog je možda u drugačijem auspuhu koji je na Zagrebačkima ispuhivao kroz krov, ali svejedno sam uživao u 94 i želio bih da vozi još koju godinu.
75 je mali div, solo autobus sa jakim MAN motorom prodornog zvuka, super ubrzanjima, jako stabilan i djelovao mi je totalno sigurno i moćno. Šteta što navodno više neće biti u prometu nego će ga koristiti kao servisno vozilo. Takve solo Ikaruse nismo imali u Zagrebu ali bilo ih je u Beogradu i njima sam se vozio dok su tamo bili novi. Zanimljivo je spomenuti da vozač koji nas je vozio u 75 istoga je dužio zadnjih 10 godina. Kada ga je zadužio bus je bio dotrajao i trebao je u rashod, ali vozač je nažicao da ga obnove i s njim prešao oko 470.000km od tada. Kaže da u 2018 godini na njemu uopće nije bilo izvanrednih kvarova, tako je to kada se bus duži i čuva.
Još jednom hvala svim učesnicima ekšna u Subotici te najviše hvala domačinu Subotičaninu koji je sve organizirao i pod temperaturom se s nama družio cijeli dan.

[podgora]

Odlična reportaža Amfane

Poslano sa mog VOG-L29 koristeći Tapatalk

[conecto]

Evo da ja pokušam jedan mali ispravak. Rekao bih da dizajn kutija mehanizma ulaznih vrata ne ovisi o izvedbi samih vrata nego o godini proizvodnje. ZET-ovi Ikarusi s dvokrilnim vratima imali su jednake kutije kao ovaj subotički solaš s četverokrilnim.