[Majstor]

Ode u Novo Mesto /Sabija.slo/

[mate]

A izgleda da tradicionalno za zimske praznike slijedi još jedna velika nabavka vozila na razini cijelog ATRa, nitko točno ne zna što je u pitanju - ali se u kuloarima spominju rabljena visokoturistička vozila

[NP-549]

Ode u Novo Mesto /Sabija.slo/

Pa šta će mu to? Di će to uvalit i za koje pare ?

[Paško]

Mogu u Srbiju, tamo je završilo najmanje desetak starijih Ambassadora (iako je to bilo prije 5 godina).

[Worldtraveller]

Za Studeni Autotrans nije isplatio stimulacije vozačima, a neće niti za Prosinac. Kažu da je isplaćen godišnji neoporezivi iznos tijekom proteklih mjeseci iako je prošle godine iznos stimulacije bio 15% veći.

[gorgoroth]

Kada kreću ATR-ovci na skijanje, i da li je opet sa Vrata Jadrana

[ikar]

Zadnjih godina je išlo sa Autotrolejevog terminala na Delti pa tako će i ove godine. U ponoć. 9 autobusa, od toga 4 Autotrans, ostalo podvozari. Iz cijele HR sve skupa 55 autobusa, od toga 21 ATR.

Sutra u 5:00 sa Delte ide i druga grupa za drugu destinaciju u Francuskoj, ali ta je manja. Nemam informacije koliko ide autobusa.

[gorgoroth]

Večeras u ponoć, uf prekasno, već su dobro spavati haha

[Worldtraveller]

Kako plaćaju vozače, još malo pa će sve voziti podvozari.

[gorgoroth]

1928 oštećan na zadnjem dijelu

[Worldtraveller]

https://plusportal.hr/crna_kronika/sudarili-se-autobus-i-kamion-59441

[Mark926]

Ode prvi Volvo vjv u rashod😅

[mate]

Pretpostavljam da je riječ o #1865, jer je on jedini od plavih na SB području

[gorgoroth]

1557

[gorgoroth]

"Rijeka vozi kako ja upravljam". Ervin ima četvrt milijuna kilometara s Bijelima, otkrio nam je brojne zanimljivosti

https://www.novilist.hr/sport/nk-rijeka/rijeka-vozi-kako-ja-upravljam-ervin-ima-cetvrt-milijuna-kilometara-s-bijelima-otkrio-nam-je-brojne-zanimljivosti/

Ervin Sirotnjak već 10 godina vozi nogometaše Rijeke, s mnogima je razvio poseban odnos



Dugo čuvana tajna ovih je dana konačno postala dostupna javnosti: otkriven je tajni "začin" koji je početkom 2017. godine Rijeci donio toliko potrebnu prevagu u HNL-u i u završnici je doveo do prve titule prvaka.


Ključna prevaga bio je Lovranac Ervin Sirotnjak, danas 51-godišnjak koji je i nakon tog velikog, najznačajnijeg događaja u povijesti kluba i dalje ostao usko vezan uz Rijeku.



Stoga koliko god misli kako upravljač kluba danas drže isključivo Damir Mišković, Victor Sanchez i Toni Fruk, istina je unekoliko drugačija.


– Bilo bi divno da je tako, da imam takve moći jer bi onda Rijeka svake godine bila prvak Hrvatske. Mada ono o upravljaču, odnosno volanu možda i ima smisla jer ja sam vozač službenog autobusa kojeg je Arriva, inače moj poslodavac, obojala u boje Rijeke i stavila ga na raspolaganje klubu za sve njegove potrebe.


Podrazumijeva se da sam ja uvijek za upravljačem tako da "Rijeka" uistinu vozi kako ja upravljam. Ali ja to činim onako kako mi – kažu.


Ono što je kumovalo vašoj uvodnoj priči, a znalo je biti dio naših pošalica kako u klubi, tako i u krugu mojih prijatelja, jest činjenica da sam ja na tom mjestu vozača Rijeke zamijenio svog prethodnika Damira Blaževića. Bilo je to 2016. godine, a s obzirom da se pobjednička Kekova formula slagala nekoliko godina prije toga, ali nije dolazila do cilja, "ispalo" je da je pobjednički niz krenuo kad je u Rijeci promjenjen – vozač, smije se Sirotnjak.


UVIJEK NASMIJAN

Neposredni povod za naš razgovor bila je činjenica kako je krenula jubilarna, deseta godina od kako je Sirotnjak vezan uz klub, kao i činjenica da je prošlog tjedna, konkretno 15. siječnja obilježen Međunarodni dan vozača.


Dakako da u Rijeci nisu zaboravili na svog Ervina te su mu putem svojih stranica i društvenih mreža poželjeli sreću i još mnogo uspješnih kilometra.


Kako s njima, tako i u ostalim profesionalnim i privatnim vožnjama.



– Hvala svima na dobrim željama, a moram priznati da je meni vožnja jako važan dio života. Nikad, od najranije mladosti nisam dvojio što ću biti u svom profesionalnom odabiru. Nakon osnovne upisao sam srednju Prometnu školu u Rijeci, te se vrlo brzo za time pridružio velikoj vozačkoj obitelji. Iza mene je već više od tri desetljeća za volanom.


Najprije je to bio kamion, neko vrijeme i u mom vlasništvu, no zaključio sam kako to nije za mene, kako ne uživam u tom vidu vožnje. Prije 15 godina prelazim u Arrivu gdje mi je 2016. godine prišao Damir Blažević i pitao me bih li ubuduće vozio Rijeku. To mi je predložio i moj tadašnji nadređeni Tomislav Tadej kako bi bilo dobro da "preuzmem Rijeku".


Nisam trebao dugo razmišljati je između ostalog strastveni sam navijač Rijeke od rođenja, objašnjava nam Ervin te je tako krenula inspirativna priča u kojoj je upravo on dovezao, između ostalog, Rijeku i do dvije dvostruke krune.


A u razgovorima kako s ljudima iz "radne" tako i "sportske" zajednice HNK Rijeke, svi ga opisuju kao sjajnog vozača, ali i osobu koja je potpuno integrirana u život i rad kluba.


Kako je uvijek nasmijan i na raspolaganju svima koji rade u logistici kluba. Igrači koji tek stignu u klub uvjerni su kao je i on njegov zaposlenik, nerijetko to misle i sami zaposlenici.


– Da, kad se zbroje svi sati i dani koje provedem uz klub, kao i činjenica da znam igrače voziti u zračne luke i kad samostalno negdje moraju, može se stvoriti dojam kako sam ja stalno u klubu.


Jer kad nisam, ni igrači nemaju potrebe za autobusnim prijevozom tako da ispada da smo uvijek zajedno kad se putuje ili samo unutar grada prebacuje igrače u karantenu prije utakmice.


Istina je ipak znatno drugačija, jer kad me igrači ne vide, ja itekako radim. Po prilici moje radne obaveze su pola – pola, pola na redovnim linijama Arrive, pola isključivo uz Rijeku, jasan je Sirotnjak.


ODGOVORAN POSAO

Kakve su pak reakcije kad se s autobusom Rijeke pojavljuje na redovnim linijama.


Misle li ljudi da je riječ o greški, da po njih dolazi autobus koji je namijenjen isključivo Fruku, Zlomisliću, Radeljiću ili Majstoroviću?


– Uvijek vozim ovaj autobus što znači da su mi domaće linije reducirane jer bi se odlazak autobusom u bojama Rijeke u nekim dijelovima Hrvatske mogao negativno doživjeti i izazvati neželjene reakcije.


S druge strane, na linijama gdje nije tako, tamo gdje vozimo nema ni najmanje problema. Ljudima sa šireg riječkog prostora – recimo do Baške ili Novog Vinodolskog – jako se drago u njemu voziti, neki znaju reći kako se osjećaju počašćenima biti u autobusu gdje se voze i igrači Rijeke.


Posebno se to osjeti nakon velikih pobjeda ili osvajanja titula, Vjerujem da će tako biti i danas jer nakon ovog našeg razgovora idem u Staru Sušicu po djecu s Viškova, objašnjava nam Sirotnjak.


Iako biti vozačem autobusa ima i jednu sasvim romantičnu notu, onu sliku gdje "kuća putujuća" osvaja daljine, silno je to težak i odgovoran posao.


Osvrnemo li se na osobna iskustva itekako je teško voziti na duge staze kad najveći neprijatelj vožnje postaje umor koji teži zaklapanju očiju.


– Stvar treninga i iskustva. Biti vozačem, biti na poziciji osobe odgovorne za pedeset putnika znači biti podređen tom poslu. Mora se voditi računa o adekvatnom odmoru, ne izlagati se bilo kakvim zabavama prije ranojutarnjeg odlaska na posao. Biti s Rijekom znači ići dan prije utakmice na put, ali i vratiti se neposredno nakon njenog završetka.


Morate svoj odmor uklopiti u taj raspored. Klasičan posao je drugačije uređen, dok biti vozačem Rijeke znači u cijelosti biti podređen njezinim potrebama.


Morate naprosto kao i svi ostali biti u – funkciji kluba, objašnjava nam Sirotnjak koji ne vodi točnu evidenciju o kilometrima koje prevaljuje godišnje se igračima Rijeke.


Ali, čak i površnom "matematikom" dolazimo do toga da samo odlaskom na gostovanja u jednom "polugodištu", odnosno polusezoni, odvozi više od šest tisuća kilometara. Po sezoni dakle nekih 13 tisuća.


NAJDUŽA DIONICA

Ali tu su mnogobrojne vožnje i kad je Rijeka domaćin, pa trening utakmice, da ne govorimo o nastupima u kupu koji također izbace po nekoliko tisuća kilometra godišnje.


– Najduža vožnja koju sam imao za Rijeku, ne kao jedini vozač istina, bila je ona do Fara u Portugalu. Bila je to 2019. godina kada je Rijeka imala zimske pripreme na jugu Portugala, a mi smo im vozili opremu.


Tamo i natrag oko 5,5 tisuća kilometara. Kažem, ne zbrajam iako mi je ovaj naš razgovor poticaj da unutar jednog natjecateljskog mjeseca vodim i takvu statistiku.


S obzirom na to da smo mi u našem zbrajanju došli do nekih 25 tisuća kilometra godišnje, nekako mi se čini da ih je i mnogo više. Eto, i kad su gostovanja vozim ih do krčkog aerodroma pa idem po njih. A i to vam je više od sto kilometra.


Mada, kako bilo, jako dobro zvuči i ovo: četvrt milijuna kilometara s Rijekom. Svakako ostala mi je u sjećanju i jedna povratna vožnja iz Pule koja je trajala satima.


Bilo je to ono fenomenalno i pomalo neočekivano finale kupa odigrano u Puli kad je Rijeka 22. svibnja 2019. godine slavila s 3:1, nasmijan je Sirotnjak.


Sve to dobro zvuči, no nije život biti stalno za upravljačem. Tu je obitelj, prijatelji, biti vozačem autobusa ne znači biti asocijalnim bićem.


Sasvim suprotno jer sigurni smo da je Ervinov osmijeh igračima na ulasku u autobus prije odlaska na gostovanja sasvim dragi i potrebni podstek ohrabrenja, svojevrsna poruka: vratit ćemo se s tri boda.


S druge strane kako njegova izbivanja podnosi obitelj?


– Mislim da su navikli. Supruga i tri sina su naučeni na moj ritam izbivanje iz kuće, a s obzirom da je ovdje u Lovranu ili u mojoj rodnoj Lovranskoj Dragi jako lijepo, naravno da mi je žao što nisam više s njima i sa svojim zavičajem.


Zaljubljenik sam u druženja, znam zasvirati i harmoniku, a s obzirom da sam bio povremenim igračem Lovrana, i danas znamo, onako veteranski, zaigrati najdražu igru na svijetu, svima nam omiljen nogomet.


Stalno ponavljam kako se čovjek navikne na ovakav rutam, ali moram priznati kako ipak pomalo pogledavam prema mirnijem ritmu, objašnjava nam Sirotnjak koji je, prema reakcijama u Lovranu u kojem smo vodili razgovor, poprilično omiljena osoba.


– Ma jesam, vedar sam i veseo kad se može, otvorena sam osoba, a mislim da biti na mjestu vozača Rijeke traži baš jedan takav karakter. Znate, i vozač reprezentira klub.



S obzirom da su igrači iznimno drage osobe, da je takav uglavnom i čitav klub pa nekako je normalno da takav budem i ja. Da ih dovezem duboko u europsko proljeće, a bude li moguće i do nove titule.


Ako je, kako se zezamo, s mojim dolaskom krenula šampionska Rijeka, neka tako bude i dalje, zaključio je naš razgovor Ervin Sirotnjak.


SVI TRAŽE POTPISANE DRESOVE

Je, teško se ponekad obraniti od molbi prijatelja i prijatelja njihovih prijatelja koji bi htjeli do potpisanih dresova ili neke od sitnica koje su bile u vlasništvu igrača.


Mnogima udovoljavam, ali znam i kad treba napraviti i distancu.


Ne mogu reći da nisam dobar s igračima kao i s ostalima u klubu, ali to ne znači da prema njima treba biti napastan i dosadan, stav je Sirotnjaka.

MALEŠ, SELAHI, PRSKALO

Velik sm broj igrača i trenera dočekao i ispratio. Sa svima sam se saživio, za mnogima je bilo teško kad su otišli. Većina ih je jako susretljiva, a nije ih ni mali broj koji su se jako zanimali za karakteristike autobusa i tehniku vožnje.


Neki od njih su toliko znali biti zainteresirani da smo im predvidjeli karijeru vozača nakon one nogometne. Ne prelazim granicu, nikad ne odlazim u nametljivost, ali lagao bih kad bih rekao kako s nizom njih nisam ostao u dobrim odnosima.


Od najsvježijih odlazaka, najčešće mi se porukama javlja Lindon Selahi koji je istinski jako dobar čovjek. Ali i mnogi drugi, od Maleša nadalje.


Od onih koji su ostali na ovim našim prostorima nenadmašan je svakako kapetan šampionske Rijeke Andrej Prskalo. Veliki igrač i čovjek, jasan je Sirotnjak.

KEK BEZ POVRATKA

U pravilu sve koje odvezem na utakmocu i vratim. Zna biti i nekih iznimki, jako rijetkih, ali jedan polazak bez povratka zauvijek ću zapamtiti. Bili su prvi dani listopada 2018. godine, otišli smo na utakmicu u Goricu. Sezona je loše počela, a iako nije tako izgledalo, i tu je utakmicu u Gorici Rijeka izgubila.


Nedugo nakon njezinog kraja, do autobusa je došao Matjaž Kek, istinski veliki gospodin, uzeo svoje stvari i pozdravio se.


Iako ga je okružila Armada i tražila da ostane, bio je to kraj jedne velike ere. Na simbolički način završila je upravo u mom autobusu, poručio nam je Ervin.