[conecto]

A pošto svi na slici idu na zadnja vrata mogao bi to stvarno biti on

[conecto]

karakteristična maska plačka  , iako, zbog uspravnih rebara više podsjeća na iskešene zube).

Već su tada Česi osmislili masku Octavie kad ih jednog dana kupi VW

[man750]

Tih skoda je bilo najmanje 6 , a 1961 su jos vozile g.br 53,56 i 57 , a mislim da je zadnji povucen 1964.

[gaspa]

Jel može ovaj scan što pomoći?[/img]

Oh da, oh da... suuuper!!!

[conecto]

Prekapajući po monografijama ZET-a naišao sam na još jednu sliku Škode, ali i neke podatke. Naziv vozila je Škoda 706 RO, 1956. nabavljeno ih je 6 komada s garažnim brojevima 52-57 i izgleda da su to prvi ZET-ovi autobusi koje je nabavio kao nove. Imali su motore 135 KS i putničkih mjesta 3+22+55. Karoserija je izrađena u Skopju u tvornici "11. oktomvri" (kolega man750 ima podatak da je bilo i mnogo vozila FAP 5GVF-U s potpuno jednakom karoserijom), u Zagreb su došli bez sjedala koja su naknadno ugrađena u "Autodubravi". Boja vozila je bila plava s krovom u još tamnijoj plavoj boji. Vozili su relativno kratko jer su svi otpisani u razdoblju 1961.-64., a 2 su prodana u Prijedor među kojima i ovaj sa slike (gb 52).



Foto: ZET

[man750]

U to vrijeme je bio obicaj da se na istoj sasiji rade i gradski i medjugradski autobusi.
Tako u Zetu mozemo naci ALFU 910AU i ALFU 910AUS, U ZETU je bilo i puno gradskih Fapova 5GVF u više karoserijskih izvedbi.
Ali radila se i ista ili skoro ista karoserija i na razlicitim sasijama. I conecto dobro kaza da je gradska Skoda iz pedesetih imala skoro istu karoseriju kao i medjugradski autobus FAP 5GVF - U. A da li je u takvoj karoseriji bilo i gradskih 5GVF , vjerovatno jest , ne sjecam se da sam vidio ijednog, ali znam za te buseve iz sesdesetih kad su u Skopju razvili drugaciju karoseriju.

[421]

Š ofer
K udi
O vaj
D obar
A uto

[conecto]

Slika je skenirana iz ZET-ovih novina (Ivan me prestigao s njom jer imam je i ja direktno skeniranu, možda sam je već stavio negdje).
1983. godina, otprilike svibanj, IK-160 još s probnim tablicama, druga serija pristigla u ZET, tj. prva poslije "rogonja" koji su imali krem obojani prednji branik i volan po kojem su dobili nadimak.
Ovaj ima ravni volan, crni branik s maglenkama i još uvijek (pre)nisko postavljene retorovizore te onaj tip zračnih brisača koji je pri radu "svaki vodio svoju politiku" (samostalno se za svaki posebno štelala brzina rada, pa je bilo nemoguće naštelati da rade jednako).
Ne znam kako je bilo u APP (to je njihov bus), ali u APD je te 1983. došlo 7 takvih buseva gb 661-667 (poslije 10 "rogonja" 651-660), još 8 solo IK-115 (721-728, s tim da je 721 imao krem branik i ravni volan, jedno vrijeme bio bez gb u APP, pa došao u APD gdje je i ostao i na kraju dobio gb 721).
Kasniji Ikarusi iz 1984. su imali veće zračne brisače (kao npr. TAM) koji su radili "zajedno" i podignute retrovizore jer su ovi lupali po glavama na stanicama, a na tabli su imali neku dodatnu zujalicu s dvije lampice koja je upozoravala na temperaturu motora i pritisak ulja.

[conecto]

Imaš pravo kolega - kad je vruće kuha, kad je zima smrzne zrak, kad pada kiša padnu remeni - gablec svaki dan!

I još "mala" nadopuna - kad su došli prvi Ikarusi u Zagreb nisu mogli proći tehnički pregled, ne zato što su kočnice bile neispravne već su konstrukcijski bile preslabe za jedan autobus (pa su tada i kasnije i takve prolazile). A koliko su bile i ispravne   - na svim zglobnim redovito su blokirali kotači na prikolici što je u početku bio problem koji se nikad nije uspješno riješio pa se na kraju vozilo tako, a stalo bi se tek ako bi se sve zajedno baš zapalilo.
Prateća na prikolici je toliko zanosila da si morao paziti kod svakog skretanja koga ćeš odnijeti s vanjske strane.
Na 50-60 km/h prikolica je i kod vožnje ravno toliko plesala da su se svi dobro držali unutra pa se nitko nikad nije razbio kad bi jače zakočio kao danas. Iznad 60 km/h na većini je bio čisti horor.
Iako s pedalom kočnice nisi trebao biti previše nježan jer se Ikača sigurno neće zakopati u mjestu. Ali rijetko bi kočnice na svim kotačima lovile donekle jednako - ponekad bi samo jedna zagrizla do kraja dok na drugim kotačima još nije ni počela kočiti. Najljepše kad se to događalo na prikolici - staneš a prikolica daleko lijevo ili desno, kao da si došao iz zavoja.  
Zato pažljivo s kvačilom - malo jače ga popustiš i skače ko jarac! O šaltanju bi se mogle knjige pisat, a to što volan trese i loviš ga po cesti spada u kategoriju "pod normalno" kao i vrata koja se ne zatvaraju baš uvijek svako krilo.
Dalo bi se još dosta o Ikarusu...

Možda još pitanje - da li je na Ikarusu nešto bilo dobro? Po meni taster za otvaranje i zatvaranje svih vrata zajedno, iako poneki put preskoči pa se neka vrata ili ne otvore ili ne zatvore...

Mogla bi se slobodno otvoriti posebna tema o Ikarusu u ZET-u, materijala koliko voliš (osim nažalost slika), broj stranica u temi bio bi vjerojatno barem 6,7,8...

[Ivan]

Ikača g.b.209, slika na phototrans.eu, izvor slike Jane's Urban Transport Systems, 1986

http://www.phototrans.eu/images/photos/big/13/384113.jpg

ovo je autobus  a ne ovo danas!!!!!!!!!

Ha, ha, nadam se da to kažeš sa ironijom...

Iako i ja osjećam nostalgiju prema starim kramama, Ikarusi se ipak bili katastrofa, nikad potpuno ispravni, opasni na cesti, ništa na njima nije valjalo, meni je i kao (malom) putniku bilo jasno koliko su lošiji od MAN-ova i TAM-ova, bili su glasni, razvaljeni, brisači skaču svaki na svoj način, getribe redovito krče i trzaju, vrata se ne zatvoaraju pa se fino vjetri dok je vani -10°. Super je bilo da su te mogli razveseliti dok nisi putnik ako si živio blizu nekog početno-krajnjeg stajališta, ja sam živio 150 m od stanice, cijele dane i noći su turirali u prazno k'o blesavi, naravno, ponekad te lijepo probude i dok ti buđenje ne odgovara baš... Kako je tek bilo onima koji su živjeli odmah do stanice.

Isto, zabavan je i podatak koji se može čuti od starijih vozača koji sam vjerojatno već napisao, navodno ih je na putu od Beograda do Zagreba znalo pola pokrepavat.

[conecto]

Ovo zadnje je potpuno istina - nikad nije došla cijela serija novih do Zagreba bez kvarova.

ovo je autobus  a ne ovo danas!!!!!!!!!

Ha, ha, nadam se da to kažeš sa ironijom...

Ma on to stalno priča, jel znaš koliko je bio mlađi dok je Ikarusa vozio?
A ide vrime i čoviku, i tovaru, pa (hvala Bogu) i Ikarusu, samo njemu malo brže

Nije se njemu lako prisjećat tih vremena dok vozi taj skoro novi troosovinski Lions City, sigurno je baš u Ikarusu upoznao buduću

A i kod Ikarusa nikad nije bilo problema da se pali dijagnostika i onda neka šifra uz to, ili da se pokvari displej. Lijepo staviš tablu naprijed, naravno ne ondje gore jer je staklo bilo stalno crno od ispušnih plinova pa se nije dalo ništa pročitat. Al putnici su ipak bolje znali kud bus ide nego danas, trebalo bi tih displeja barem desetak svud naokolo po busu...

[troosovinac]

da kolega ima istine u tome da ženu sam upoznao u ikači 646.  prvi radni dan vozio sam 656 šta je ona išla ko blesava  motor od MAN ajme divota..   cjeli mjesec vozio sam pogodi šta?  641 ikača  tako je bilo kod nas kad si počima radit....  najgore auto   najgora linija  i čeliči se...... a danas??  eto je druga tema..

[Portos]

Taj 209 došao je u drugoj turi ne-rogonja. Naime rogonja je bilo 15 + polu-rogonja ex zeleni, prvi Ikarus 201. Registarski broj ZG 448-xxx. Jedan od onih koji se nikada nisu vratili sa generalke iz Prijedora. Bio je relativno dobar i startan, ne previše razvaljen, prikolica mu nije plesala poput zmije kao na 210. Meni jedan od dražih Ikarusa, uz 215. Istina je sve što je o njima Conecto napisao. No meni su bili dragi, zbog svoje veličine, broja vrata, izgleda, bili su laganih volana, meni kao klincu pristupačni da mijenjam brzine često i bez duplog stiskanja kvačila. Vodilice vrata su im često pucale, rezervne su radili i učenici tehničkih škola na praksi, od L profila. Zrak puštao na sve strane, progorjele cijevi auspuha puštale ispušne plinove kroz oplatu u putnički prostor. Slabo su ih održavali, a tovarili do iznemoglosti. Ugrađivali loše rezervne dijelove, razvaljivali ih često i namjerno-remene zbaciti bilo je izuzetno lako. No kratko su trajali, samo 15-ak godina, mogli i duže...

[conecto]

da kolega ima istine u tome da ženu sam upoznao u ikači 646.  prvi radni dan vozio sam 656 šta je ona išla ko blesava  motor od MAN ajme divota..   cjeli mjesec vozio sam pogodi šta?  641 ikača  tako je bilo kod nas kad si počima radit....  najgore auto   najgora linija  i čeliči se...... a danas??  eto je druga tema..

HaHa, baš sam potrefio u sridu ko ćorava koka zrno (ono s ženon). Jesu, išle su i te Ikače s MANovim motorima ko lude, dojam je da je taj motor bio prejak za njega jer su se brzo razvalili.
A ova "druga tema" - ista stvar i u ZET-u bilo da govorimo o "nekad" ili "danas"!

[conecto]

Taj 209 došao je u drugoj turi ne-rogonja. Naime rogonja je bilo 15 + polu-rogonja ex zeleni, prvi Ikarus 201. Registarski broj ZG 448-xxx. Jedan od onih koji se nikada nisu vratili sa generalke iz Prijedora. Bio je relativno dobar i startan, ne previše razvaljen, prikolica mu nije plesala poput zmije kao na 210. Meni jedan od dražih Ikarusa, uz 215. Istina je sve što je o njima Conecto napisao. No meni su bili dragi, zbog svoje veličine, broja vrata, izgleda, bili su laganih volana, meni kao klincu pristupačni da mijenjam brzine često i bez duplog stiskanja kvačila. Vodilice vrata su im često pucale, rezervne su radili i učenici tehničkih škola na praksi, od L profila. Zrak puštao na sve strane, progorjele cijevi auspuha puštale ispušne plinove kroz oplatu u putnički prostor. Slabo su ih održavali, a tovarili do iznemoglosti. Ugrađivali loše rezervne dijelove, razvaljivali ih često i namjerno-remene zbaciti bilo je izuzetno lako. No kratko su trajali, samo 15-ak godina, mogli i duže...

Otvoriš ovakvu raspravu i eto odgovora na pitanje kako dobiti Portosa na forum

Ja bih samo malo dopunio - dakle rogonja je bilo 15 komada kao što Portos navodi - 10 u APD gb 651-660 i 5 u APP gb 202-206 plus taj 201. Ovi original ZET-ovi su imali tablice ZD-444-xxx (sjećam se u APD mislim da je 657 imao ZG-444-339), godina proizvodnje 1982. iako su u pomet došli prvih dana 1983. godine (negdje oko 7.1.1983.).
Taj gb 201 (i on je bio rogonja) u početku je vozio u zelenoj boji s bijelim gornjim dijelom, dakle u beogradskoj shemi bojanja (mislim da su i drvena sjedala bila u tamnijem uzorku, ali u to nisam siguran), ulaz i izlaz je isto tako pisalo na ćirilici, samo je ZET dodao svoje naljepnice s istim natpisima. Isti takav, a vjerojatno baš taj je par mjeseci ranije bio izložen na Zagrebačkom velesajmu. Kasnije je prebojan u plavu boju, ali ostao je prepoznatljiv po čisto bijeloj boji u gornjem dijelu, tj, taj dio nije bio krem. Razlikovao se po još jednom detalju - dijelovi branika na ćoškovima su bili podignuti do razine žmigavaca i prednje maske, dok je na ostalima taj dio bio u nivou s ostalim dijelom branika.
Ima Portos pravo kad kaže da im nije bilo u ZETu lako - vozili su opterećene linije, npr. na liniji 212 i onih 1000 šahtova koje ne možeš izbjeći ni kad crtu gaziš su bili nezamjenjivi za razliku od (pre)tvrdih MAN-ova.
Ne znam zašto, al i meni su bili dragi, ali nije baš točno da su trajali "15-ak godina" - prvi su došli početkom 1983., dolazili su dalje do 1987., a nestali su (barem u APD) negdje oko 1995.