[conecto]

Ikarusi su bili prvi zglobni autobusi na liniji 215 i tako su zglobnjaci uopće došli tamo. Početkom 90-ih tamo je bilo 8 voznih redova od čega 4 cjelodnevna (solo) i 4 dvokratna (solo ili zglobni - kako kad). No zglobni Ikarusi su bili specifični jer su manje sjekli zavoje od solo-braće. Kako? Prikolica je bila prateća, ali ona ne da je pratila već je išla još i dalje od pogonske osovine (trebalo paziti na vanjsku stranu repa u zavoju). Osim toga, razmak prve i druge osovine kod zglobnog Ikarusa je bio manji od solaša, pa se prema tome na 215 sa solašem moralo sjeći oštre zavoje, a sa zglobnim ne! Nisam siguran, ali vjerojatno jedinstveni primjer na svijetu!

[Berlingo]

E pa sad da li je ovo skretanje s teme.Radi se bas o zglobnom Ikarusu.Jedna slicica iz 1989. s Crnomerca.Ja sam dosao iz Mikulica sa solo i stao je na ono ugibaliste na samoj Ilici.Iza je dosao zglobni,a tko bi se sad sjetio od kuda.Ovaj je prvi malo ostao i valjalo ga je obici.Ta prateca na prikolici sa zadnjim desnim kotacem je strugala u rubnjak.Ja sm se odmaknuo jer sam mislio da ce se popeti.Ali koliko se sjecam sole je znao za to jer je to izvodio puzevom brzinom.Nakon 20 godina neko me podsjetio na to!

[conecto]

E pa sad da li je ovo skretanje s teme.Radi se bas o zglobnom Ikarusu.Jedna slicica iz 1989. s Crnomerca.Ja sam dosao iz Mikulica sa solo i stao je na ono ugibaliste na samoj Ilici.Iza je dosao zglobni,a tko bi se sad sjetio od kuda.Ovaj je prvi malo ostao i valjalo ga je obici.Ta prateca na prikolici sa zadnjim desnim kotacem je strugala u rubnjak.Ja sm se odmaknuo jer sam mislio da ce se popeti.Ali koliko se sjecam sole je znao za to jer je to izvodio puzevom brzinom.Nakon 20 godina neko me podsjetio na to!

Pa tema se zove "Autobusi-razno" pa OT valjda nije?!
Da, šole je vjerojatno znao za to, a osim toga taj dio prikolice ne može vidjeti kad se autobus prefrkne u sredini. Mogla se prikolica i popeti na nogostup kod oštrijeg skretanja ako mu je preblizu (osjećaj te nije nimalo prevario, ali to vrijedi isključivo za Ikarus).
A dolazimo do još jednog benefita prateće prikolice iz susjedne teme o nekulturi vozača koji prikolice danas ostavljaju na cesti kad uđu u ugibalište. Kod pratećih prikolica to je bio mnogo rjeđi slučaj jer bi se rep nakon ulaska "sam" zavukao u stajalište.

[Max-d]

Kaj se tice kockice na liniji 215 da se i sa njom dobro pratiti cestu samo se treba potruditi,a u vezi Ikarusa ne mogu nista reci jer ih nisam imao prilike voziti,ali je zato Man-cina sa pratecom jurila kao zmija po cesti,samo je trebalo malo paziti(Kao sto je i Conecto spomenuo za Ikarusa)na rep jer se izbacivao van,kaj se tice kotaca na prikolci nikad nije bezal na rinzol,kao sto spominjete da je na Ikarusima znao biti slucaj.

[conecto]

Nije da se sa zglobnom kockicom ne može voziti 215 ali to je definitivno bus kojem treba najviše mjesta u takvim situacijama. MAN SG je po tom pitanju zakon - prateća prati u milimetar, a prikolica mu je otraga sužena pa se ne moraš bojati izbacivanja repa prema van. Zapravo, s njim nema razlike jel voziš zglobni ili solo. Jedina mana je kad ga voziš u rikverc jer mu prikolica naglo bježi u stranu, a pošto je sužena malo je kasnije vidiš u retrovizor pa ju nije loše pratiti i u unutarnji. Od današnjih buseva mislim da je po tom pitanju najbolje pogođen zglobni Citelis, jedino kod njega po zavojima živcira volan koji se ne vraća pa ga moraš stalno motat na jednu i drugu stranu. Osim toga, dosta Citelisa već sad dok su novi ne idu baš ravno - jučer sam vozio jednog kojem prikolica bježi desno (ne jako ali ipak...)

[Max-d]

Da istina,nije prikolica na Manu jako bjezala,vise sam mislio na to ako si skroz blizu nekog objekta pa je trebalo ostro skretat onda je ipak  trebalo malo pripaziti na rep.

[Portos]

Ikarusi su bili specifični. Karoserija im je bila kockasta, bili su duži od zglobnih MAN-ova, mogli su primiti više putnika od MAN-ova, imali su dvoja vrata u prikolici a znatno slabiju karoseriju i za trećinu slabiji motor. Šasija je bila jako slaba zajedno sa sponama upravljača i sponama prateće osovine na prikolici. Slabi motori sa još slabijim kompresorima bili su nedovoljni za autobuse često pretrpane putnicima koji su kao grozdovi visjeli na vratima. Čak i samo par mjeseci stari autobusi bili su izuzetno nestabilni pri brzinama večim od 60 km/h, prikolice su "plesale" i ljuljale cijeli autobus, a pri kočenju upravljač je tresao i bilo je teško voziti ih.
Loše su grijali, naročito vozački prostor, s vremenom su na prednje grijače montirali metalne kape-usmjerivače toplog zraka čime se grijanje vozačkog prostora znatno poboljšalo. U prikolici je bio namontiran Webasto čiji je rezervoar iz tvornice došao napunjen naftom. Kada se ta nafta potrošila nikada više nije niti nalijevana, pa je grijanje busa ovisilo o toplini iz vozačkog prostora i jednom često izvan funkcije grijaču pokraj drugih vrata. U toj hladnoći zimi su se često zaleđivala stakla iznutra pa i smrzavao zrak u pneumatskim cijevima prikolice. Stražnja vođena osovina je poprilično dobro pratila pogonsku ali kockasti rep Ikarusa često je izlazio izvan gabarita i zapinjao gdje je stigao. Zato su Ikarusi na ćoškovima prikolice i uz donji rub karoserije bili često izgrebeni i natučeni.
Autobusi mahom zglobni koji su imali sreće da ih se obnovi u bivšem Agrokomercovom servisu u Prijedoru u ZET su se vraćali u boljem stanju nego kao novi iz tvornice. Tim autobusima nikada više nisu tresli volani, plesale prikolice, Prijedorčani su stvarno bili majstori za urediti autobuse.
I dan danas kad zamišljam sebe da vozim bus zamišljam kako krećem drugom brzinom, kroz glavu čujem zvuk Rabinog motora...
Kakvi bili da bili ostavili su traga, vjerujem ne samo u mome sječanju.

[conecto]

Zaboravio si kočnice i mjenjače (iako na njemu nije bilo sklopa za koji bi se moglo reći - eto to je dobro napravljeno)! Kočili su vrlo slabo, ali bio si sretan ako kod kočenja još nije nosio na sve strane što se na suhoj cesti još nekako lovilo, ali na kliskoj... Često bi jedan kotač kočio ranije ili jače od ostalih pa je na kliskom prikolica znala završiti sa strane. Motornu kočnicu je bilo bolje ne dirati jer bi znala ostati uključena i tu bi vožnji bio kraj do dolaska servisa. Negdje od 1985. malo su stvar popravile elektromagnetske kočnice koje su vukle puno struje pa bi po noći bilo uočljivo kako kod kočenja svjetla slabije svijetle. Tko se naučio šaltati na njegovim FAMOS mjenjačima poslije je mogao šaltati sve.
Ipak nisu bili baš toliko slabiji od MAN-ova. Raba motori su imali 220 KS, a kasnije ugrađivani MAN motori (1987.) 260 KS s kojima su išli ko vrag ali se ispostavilo da je tako jak motor rasturio jadnog i krhkog Ikarusa.
No mora se priznati da su svašta i podnijeli. Onakve gužve i loše ceste (a oni su baš tamo vozili jer se njih najmanje čuvalo) pitanje kako bi i danas podnio npr. Citaro. Traga su ostavili jer ih je u ZG bilo skoro 200 komada, ali i svojim mnogobrojnim kvarovima. Pokvariti si ga mogao kad si htio - kad je vruće kuha, kad je hladno smrzava zrak, po kiši se smoči i otpadne remenje...

[t4]

Što se ja sjećam o Ikarusima... hmmmm...
- imali su nekakve mekane amortizere i kad bi stali, ljuljali bi se neko vrijeme, u zavojima naginjali.
- stalno su cvilili prilikom kočenja i jaukali.
- jedva vukli uz brdo.

Hmmm hmmm.... znali su voziti za VG. Prolaziš velikogoričkom cestom, nema automobila par minuta u jednom smjeru. I ide Ikarus, a iza njega cijela kolona ko da je svadba 
Znali su plesati po mostu i ljuljati se kao brod da su ljudi urlali od straha.
Navodno je bila davno priča da je nekom solo Ikarusu, kad je vozio za Pantovčak, otpala guma i prestigla autobus, a vozač je rekao: "Prestižu nas nečiji kotači". Ne znam je li to istina.
Ja ću se sjećati uvijek jednog Ikarusa (ne znam gb, bio sam prvi - drugi srednje maximalno), koji je sa bočne srane (suprotno od strane di su vrata) imao neku žutu reklamu za neke mesnice sa slikom neke rogate krave. Imao je žutu harmoniku i često vozio za VG. Imao je također dubok zvuk i bio je strah i trepet svih Ikarusa

[Portos]

Zaboravio si kočnice i mjenjače

Nisam zaboravio. Novi Ikarusi imali su kočnice od izuzetno lošeg materijala pa su pri kočenju cvilili toliko da se izdaleka čulo da dolazi Ikarus. Pretovareni Ikarus često je gubio zrak pa su kočnice blokirale u vožnji, sve je smrdilo i bilo je puno posla za servisere. Ručice od stanične i parkirne kočnice bile su podešene na svakom busu na svoj način, nikada nisi znao da li je bus zakočen ili nije a ako je sakojom kočnicom...

ali na kliskoj... Često bi jedan kotač kočio ranije ili jače od ostalih pa je na kliskom prikolica znala završiti sa strane.

O da, tog klizanja se naročito sječam po snijegu pri ulasku busa u stajalište Podsused, prikolica je klizala i na kraju se zaustavila udarcem u rubnjak. A onda kreni sa polupraznim autobusom po snijegu iz stanice.

Tko se naučio šaltati na njegovim FAMOS mjenjačima poslije je mogao šaltati sve.

Ali puno sinhrona na tim mjenjačima platilo je danak učenju. Najčešće su stradavali sinhroni 3. i 4. brzine, pa se trebalo šaltati jako pažljivo ili stiskati spojku 2x po mogućnosti uz međugas. Tada sam poznavao puno vozača i često "šaltao" u vožnji, bez problema sam uspjevao prešaltati u brzine sa oštećenim sinhronima. Kasnije su mjenjači popravljeni, a i Ikarusa je bilo puno pa su se ljudi naučili na takve mjenjače.

Pokvariti si ga mogao kad si htio - kad je vruće kuha, kad je hladno smrzava zrak, po kiši se smoči i otpadne remenje...

Kuhali su zbog položaja hladnjaka i zaštitne zavjese koja se podizala zbog boljeg grijanja a spuštala teško ili nikako. Također hladnjaci su bili izloženi velikoj prljavštini a održavanje loše. Smrzavanje prikolice sam već spominjao, te smrad komprimiranog zraka pomiješanog sa uljem u putničkom prostoru. Remenje. Ako ti se ne da voziti zbaciš ga za čas i po suhom, a po mokrom cvili li ga cvili i otpadne iz čista mira.
Ako sa Ikarusom odvoziš smjenu i ne boli te glava od dima iz ispuha koji kroz krov prolazi i izlazi pored vratašca za tablu onda si jako otporan

[Shole]

Sad mi je žao što ih mi u Rijeci nisamo imali jer je očito da ste puni doživljaja kad su oni u pitanju.  Kod nas takva sjećanja u većine forumaša  postoje za Mercedese O317, al ne ona u negativnom smislu, nego jednostavno doživljaj vožnje tim autobusima.  Bilo ih je oko 120 i svih se sjećamo.  Jedan jednostavno neopisiv osjećaj.  Ah te 80-e

[maky]

I mi u Splitu smo imali te nesretne Ikaruse. I kad ovo čitam, čini mi se da su svi bili isti. Isti problemi i kod nas u Splitu, kao i u Zagrebu. I dan danas mnogo vozača kad je kiša i kad na cesti ugledaju veliku lokvu kažu  "Eh, da je sad stara Raba, mi bi išli  u kafić na kavu" 
Kočnice su nešto što je svima ostalo u najgorem sjećanju.  Znam nebrojeno mnogo primjera u kojima si lijepo i bezbrižno vozio 60km/h sa svojim Ikarusom, sve normalno, na semaforu se upali crveno, stisneš pedalu od kočnice, al ništa se ne događa!!!!  Samo je Bog i puka sreća pomogla da nitko ne pogine u tim godinama (a bilo je ozljeda) jer je vožnja bila stravična. Nisi znao kad ćeš ostati bez kočnica, užas!

Premda, svi se rado sjećaju MAN-ovih motora sa 260KS koji su vukli ko mazge (iako smo ih najviše imali sa Raba motorom). I redovito su slani na najteže linije u nas koje su savladavali bez problema. Neki motori su preživjeli i do dan danas, a dva su trenutno ugrađena u SG220.  Kakav je to zvuk kad zatrešti ulicom. Jao, tresu se stakla okolo, a unutra vam se paraju uši. Al zato ide... 

E da, u vrijeme rata je Split ostao na nogama zahvaljujući SG220. Održavanje nije postojalo, hrpetina Ikarusa je bila u rashodu, ali unatoč tome. Dođete uutro na smjenu, pola ih neće da upali, oni što su upalili nemogu napuniti zrak, a ono malo što ih i izađe, redovito osatane u kvaru... Strašno 

[conecto]

Nedavno sam se cijeli tjedan družio s našim Marbusom Viveo g.b. 645 i skužio koliko smo se razmazili prije svega radi šaltanja. Krut mjenjač na sajle definitivno je gori od Ikarusova, kad odradiš smjenu i počneš šepat na lijevu nogu skužiš da ni kvačilo nije baš mekano. Inače, bus nije loš za neku otvorenu vožnju (ima i odličan retarder, dobru klimu, solidno je i udoban unatoč malim kotačima 17,5 cola), ali za gradske linije definitivno nije ni zbog sporih vrata.
Zašto nije bilo osobitih incidenata u vrijeme Ikarusa? Prije svega jer su ljudi u njihovo vrijeme bili drugačiji, bilo da se radi o vozačima automobila ili putnicima. Tada osobni auti i pješaci nisu letjeli pred autobus kao danas jer Ikača bi sigurno mnoge pošteno skratila. Putnici su visjeli s vratiju (iako ja osobno nikad nisam vozio dok se nisu zatvorila) pa nitko nije ispao van. Jbm ti vrijeme, onda nije bilo digitalaca, kakvih bi fotki iz tog vremena bilo!
E sad, Portosova nostalgija za zvukom Rabina motora - svi smo bili barem 20-ak godina mlađi pa naravno da je sve tada bilo bolje. Stariji kažu da je i sex u bivšoj državi bio mnogo bolji!
Što se pak tiče MAN-ovih motora od 260 KS u Ikarusima to je bilo pravo čudo! Grub i bučan zvuk kroz dvostruku ispušnu granu grmio je kroz grad, ali ne znam da je ijedan drugi motor buseva koje sam ja vozio tako trenutno primao gas - ponekad se toga prisjetim danas kad stišćem elektronski gas, a bus ne ide, pa ne ide...

[Berlingo]

Imam pitanje.U pitanju je Ikarus.U ovom rijeckom se sjecam jednog prekidaca koji je licio na onaj na bojleru.Stajao je okomito prema podu i imao je samo 2 polozaja.0 i 1.Da li su to ovi u Zagrebu imali?

[Tomek]

Za dečke iz Dubrave, jel ima koji O305G da je još u garaži i spreman u slučaju potrebe izaći na liniju?