[conecto]

Danas smo se oprostili od Juliusa Pevaleka i uz sve što je on učinio za ZET, otvaranje teme u spomen jednog od najzaslužnijih direktora ZET-a u povijesti vjerojatno je najmanje što možemo učiniti, pa ću ja pokušati navesti neke moje spoznaje o tom izuzetnom čovjeku.
U ZET dolazi 1987. godine nakon što se godinama bezuspješno izmjenjuju brojni direktori na čelu ZET-a. Zatekao je izuzetno tešku situaciju, a tadašnja Skupština Grada postavlja ga na to mjesto da konačno napravi reda u JGP Grada Zagreba. Kasnija povijest će pokazati da nisu pogriješili. Julius Pevalek je od početka imao kratkoročnu, ali i dugoročnu viziju kako ZET treba izgledati i kako to provesti u djelo. Jedan od prvih njegovih poteza je raskid ugovora sa zemunskim Ikarusom čijih je autobusa u Zagrebu vjerojatno bilo najviše u usporedbi s drugim gradovima tadašnje Jugoslavije. S gotovo 200 primjeraka činili su više od polovine autobusnog voznog parka. Unatoč dokazanoj nekvaliteti tih autobusa koja je uzrokovala brojne kolapse tada izuzetno opterećenog javnog gradskog prijevoza Zagreba iz političkih razloga oni su isključivo nabavljani punih 5 godina. Trebalo je u to vrijeme mnogo hrabrosti za prekid ove neučinkovite suradnje, ali to je bio navodno jedan od Pevalekovih uvjeta za preuzimanje kormila ZET-a.Unatoč teškoj financijskoj situaciji opredijelio se za nabavku skupljih, ali dokazano kvalitetnijih autobusa MAN-Avtomontaža koji su u ZET-u do dolaska Ikarusa postali već dokazana tradicija, a dugoročno svojom pouzdanošću i dugotrajnošću bili su zapravo jeftiniji od nekvalitetnih Ikarusa. Nije ostao zatvoren ni za druga kvalitetna vozila na tadašnjem domaćem tržištu, pa 1989. dolaze u ZET prvi autobusi s automatskim mjenjačima – TAM 260 A 116 M s karoserijom Autokaroserija Novi Sad. Nešto kasnije dolaze i zglobni autobusi TAM 260 A 180 M kao prvi zglobni autobusi u ZET-u s motorom straga. Iako se ni oni u eksploataciji nisu najbolje pokazali bili su vjesnik stremljenja modernijim rješenjima koja su tada bila dostupna. Automatski mjenjači postaju standard kod nabavke svih budućih novih vozila tako da i su posljednja 3 MAN-Avtomontaža SG 220 opremljeni njima. 1992. nabavljeno je 20 novih TAM 260 A 116 M s modernom karoserijom ljubljanske Avtomontaže i to su bili prvi autobusi u ZET-u koji su imali ABS i neonsko osvijetljenje unutrašnjosti. Kako tadašnje financije nisu dozvoljavale potrebnu nabavku novih vozila, 1993. počinju nabavke kvalitetnih rabljenih autobusa MAN iz Njemačke nakon nekoliko isporuka poklonjenih rabljneih autoubsa Magirus od strane Mainza kao grada prijatelja Zagreba. Koliko je tih godina financijska situacija bila teška dovoljno govori činjenica da je od prvih 8 nabavljenih rabljenih autobusa njih 6 čekalo mjesecima da se uključe u promet jer nije bilo novca za njihovu registraciju i carinska davanja, dok su plaće vozača bile oko 200 tadašnjih DEM i nitko se nije trgao za posao u ZET-u na čemu nam danas prigovaraju. Unatoč tome, napredak pod vodstvom direktora Pevaleka ne posustaje, a tih godina JGP osobito unaprijeđuje ostvarenje njegove inicijative u suradni ZET-HŽ. Kronični nedostatak autobusa uzrokuje 1994. povlačenje ZET-a s tradicionalnih područja tada već samostalnih gradova Samobora, Zaprešića, Jastrebarskog i Dugog Sela što su mu neki zamjerali, ali taj je potez oslobodio nasušno potrebnih 54 autobusa za JGP Zagreba. Ipak, iste godine dolazi u ZET prvih 8 modernih niskopodnih autobusa MAN NG 272, a od iduće godine pridružuju im se i Mercedesi. Realne nabavke s obzirom na mogućnosti ZET-a i Grada nastavljaju se i idućih godina, dok se do 1998. krpa i sa potrebnim nabavkama rabljenih autobusa ove dvije marke. Osim toga, Pevalek predvodi suradnju renomiranih njemačkih proizvođača i zagrebačkih tvornica autobusa iz koje ZET dobija 17 modernih domaćih solo autobusa, no domaće tvornice ubrzo su krahirale. Ne zaboravlja se ni na nasušnu potrebu obnove tramvajskog voznog parka pa sredinom 90-ih nastaje 16 tramvaja tipa 2100 također u domaćim tvornicama. Uz bitan napredak zagrebačkog JGP 1999. proglašen je menadžerom godine u kategoriji javnih poduzeća. Uhodanim putem nastavlja i u novom stoljeću. Pored najmodernijih gradskih autobusa MAN-a i Mercedesa na zagrebačkim ulicama, krunu njegove karijere predstavlja novi niskopodni zagrebački tramvaj iz domaćih tvornica tipa 2200.
Unatoč svemu, nakon osnutka ZG-Holdinga 1996. biva smijenjen s funkcije političkom odlukom Cvrlje i Kikaša, dok ZET kao manje-više ugledna dugogodišnja zagrebačka tvrtka u službi građana Zagreba sa stoljetnom tradicijom postaje tek podružnica novonastale tvorevine. Navodno j bio ,,čovjek bivše HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić", valjda zbog uspona koje je ostvario baš u njezino vrijeme iako ej sve na kraju plaćeno novcem Grada i ZET-a. Megalomanija gradskih vlasti odlučuje u svojoj misiji premašiti sve što je ikad itko postigao u Zagrebu uslijed čega u ZET dolazi neviđena količina novih autobusa i tramvaja uz lizing pod neizdrživim uvjetima. Kupovani su i vlakići po cijenama sličnim onima novih niskopodnih tramvaja, prerađivani autobusi u turističke kabriolete sumnjive isplativosti ili u home-vozila za domjenke rukovodstva kod posebnih organizacija prijevoza dok se prometni radnici nemaju gdje odmoriti. Konačno, nabavljeno je i 60 autobusa na prirodni stlačeni plin koji se nemaju gdje kvalitetno puniti gorivom ni 3 godine nakon njihove nabavke. Prve zagrebačke niskopodnjake kao jedan od njegovih najvećih uspjeha sparkirali su u žicu gdje su na tužan način propali, dok će većina ostalih još dugo spašavati jutarnji izlaz.  I suradnja ZET-HŽ dobrim je dijelom otišla kvragu. Kao da ni to nije dovoljno, ZET-u je uskraćen najveći dio prihoda kroz oslobađanje oko 500.000 građana od plaćanja JGP kao vrlo zgodan način prikpuljanja plitičkih bodova. Grad se obvezao za financijsko podmirenje svih tih ,,projekata", dok danas poziva ZET i Holding da se sami kroz svoje prihode pobrinu za ostvarenje nečijih suludih ideja. Nasljednik Juliusa Pevaleka nakon tri godine svog štetnog djelovanja uredno se uhljebio preko noći u svojoj matičnoj firmi, nakon što je u međuvremenu zamutio vodu u ZET-u, ispremiješao rukovodstvo u ZET-u postavljanjem na neprirodne funkcije i zatvorio društevene restorane koje su naši prethodnici imali još prije pola stoljeća. Ostavio nam je tek u zalog svog glasnogovornika čije nebuloze građani Zagreba mogu redovito slušati u vozilima ZET-a ili putem radio-postaja, a i za njegovo djelovanje nabavljen je skupi kombi prepun moderne opreme na kojoj mogu pozavidjeti i profesionalni novinari.
Juliusu Pevaleku glasnogovornik nikad nije trebao, uvijek je bio spreman izaći u medije i ponuditi sve odgovore, čak i na nepredviđena pitanja građana u kontakt-emisijama. Promet je bio njegova strast, pa možda možemo zaključiti da on zapravo i nije radio jer sve što je činio bilo mu je zadovoljstvo. Kako bi uvijek bio u trendu čitao je brojne knjige o toj tematici, šteta je možda jedino što i on nije koju napisao, a ja vjerujem da je imao što napisati. On ZET nije samo vodio, on je ZET živio, pa iako za direktora nije propisana službena odora najčešće je oblačio vlastitu odjeću sličnu ZET-ovim odorama. I otišao je kao većina zetovaca, na pragu više nego zaslužene mirovine. Nakon što su ga maknuli bez pravog objašnjenja uz optužbe koje nikad nisu dokazali, mi u ZET-u zapravo ga gubimo već drugi put, ali nikad ga nećemo zaboraviti, a još uvijek uživamo u plodovima njegova rada. Do kad, vidjet ćemo, plaća već odavno kasni, a poslije lokalnih izbora za godinu dana – Bože nas sačuvaj! Svojim doprinosom Julius Pevalek nesumnjivo se svrstao uz bok Dragutina Mandla i Adolfa Košaka, a mnogi mediji koji svakodnevno vole razvlačiti ZET u svojim javljanjima njegovu smrt nisu ni zabilježili. 24 sata ni ovih dana nisu propustili na naslovnicu staviti zastoj tramvaja u jednom dijelu grada, jedino je valjda Radio Sljeme relativno dostojno prenijelo vijest o njegovoj smrti.

[Portos]

Lijepo si opisao g. Pevaleka. Vodio je ZET u teškim vremenima, taman kada je posložio stvari na svoje mjesto smijenjen je. Neka mu je laka zemlja.

[221]

Nema šanse da bi Citelisi bili nabavljeni dok i zadnji šaraf punionice ne bi bio zašarafljen, da je g. Pevalek bio direktor! Nažalost, ''ponos i uspjeh ekološki

osvještenog Zagreba'' (tepanje političke ''elite'' Zagreba) stoji i praktički trune. 

Mogu si misliti o čemu je sve razmišljao kada je gledao što ovi rade od ZET-a.

[tamlover]

Jel bio Bandić na sprovodu? Inače, lijepo napisano conecto.

[Mirta]

Lijepo rečeno o čovjeku-vizionaru koji je uspjesima obilježio jednu epohu u važnom segmentu života našega grada. Na takav se način spominje i pok. gradonačelnik Holjevac.
Rijetki su ljudi poput gospodina Pevaleka. Dužni smo ga se sjetiti s poštovanjem i zahvalnošću.

[Ivan]

Bravo, conecto, jako lijepo napisano...

[421]

Sjećanje na znalca, vizionara i čovjeka.
11. travnja 1947.- 11.travnja 2020.

[MAN truck bus]

2600. post za znalca, vizionara i čovjeka.

[822DoDo]

Sjećanje na znalca, vizionara i čovjeka.
11. travnja 1947.- 11.travnja 2020.

Doći će jedan na njegovo mjesto samo polako

[421]

Sjećanje na znalca, vizionara i čovjeka.
11. travnja 1947.- 11.travnja 2024.