[XDonald]

https://www.dalmacijadanas.hr/prkic-zasto-nam-je-javni-gradski-prijevoz-los/?fbclid=IwY2xjawKFaodleHRuA2FlbQIxMQBicmlkETFybzhoR3N5UDZkbzllc2J6AR4DqEFiWUoy_9IX3eKJv8NMuctoTz209qm80tBap4CWZG3gaygIxbI7wlsT4A_aem_iozLg4PCdbbRnQqw3bOP-A

Prkić: Zašto nam je javni gradski prijevoz loš?

Svaki dan prije odlaska na autobusno stajalište ako ne provjerite preko aplikacije ima li izmjena u voznom redu možda nećete stići tamo gdje ste planirali"

Jakov Prkić, kandidat za dogradonačelnika iz koalicije SDP–Možemo–Direkt, preko društvenih mreža kritizirao je javni prijevoz u Splitu nazvavši ga lošim i zapitao se zašto se nitko ne trudi da se problem riješi.

"U koji god uređeni grad dođete javni gradski prijevoz je najjednostavniji i najisplativiji način prijevoza. Javni gradski prijevoznik Promet ima nove autobuse (a i oni više nisu skroz novi) i novi sustav naplate vožnji (koji i ne funkcionira sjajno), ali nema ono što bi prijevoz autobusom učinilo poželjnim i učinkovitim.

Broj polazaka i linije kojima se autobusi kreću gotovo su jednaki kao i prije 30 godina, iako su se navike Splićana bitno promijenile. I dalje se broj polazaka reducira nakon završetka školske godine, a u tom periodu je grad pun turista. Broj polazaka prema plažama tijekom ljeta nije ni blizu onakav kakav bi trebao biti, pa umjesto više autobusa imamo ogromnu gužvu taksija i osobnih automobila prema npr. Marjanu.

Svaki dan prije odlaska na autobusno stajalište ako ne provjerite preko aplikacije ima li izmjena u voznom redu možda nećete stići tamo gdje ste planirali.

Kako je moguće da je prošle godine gotovo 10 mjeseci nekoliko novih autobusa čekalo na skladištu dobavljača u Dugopolju da se ugrade uređaji za naplatu vožnje jer ih firma koja je dobila posao ticketinga nije mogla nabaviti? Iako ta ista firma dobro naplaćuje usluge održavanja svaki mjesec.

Već godinama se nitko ozbiljno ne bavi JGP-om u Splitu. Banalan primjer je pokazna karta za djecu koja se bave sportom. Njihov pokaz je duplo jeftiniji od učeničkog, a ukoliko se dijete bavi glazbom, uči strani jezik, ide na balet ili robotiku ne može do jeftinije karte već je to diskriminatornom odlukom rezervirano samo za učenike sportaše. Sramota, koja traje godinama.

Za početak nam treba veći broj polazaka i linije koje odgovaraju potrebama naših sugrađana. Cijena vožnje autobusom mora biti povoljnija i isplativija od sjedanja u automobil što danas nije slučaj. Za primjer uzmimo trošak vožnje autobusom od Mertojaka do centra i natrag. Za dvije osobe je 4 eura ukoliko kartu kupite na kartomatu ili preko aplikacije. Karta kupljena u autobusu je, ovisno o dobu godine, dvostruko ili trostruko skuplja. Trošak goriva za automobil i sat parkinga će biti oko 3 eura. Dok je tako teško ćemo imati veći broj putnika u autobusima.

Treba nam i besplatan javni prijevoz za sve učenike, studente, umirovljenike i osobe sa svim vrstama invaliditeta, povoljna godišnja pokazna karta za sve ostale korisnike usluge koja bi tjedno koštala kao jedan gazirani sok u kafiću, zatim veći broj kartomata (npr. jedan u zračnoj luci)... Dok nam izmjene voznog reda diktiraju i najavljuju podobni kotarski čelnici nema nam sreće. Dok se oni koji nas pozivaju da se vozimo autobusima, voze u službenim automobilima Grada nema nam pomoći.

P.S. Ne znam razlike između Ikarusa IK 160 i IK 160 B, i ne moram je znati jer nisam stručnjak. Problem je što razlike ne zna ni sadašnji direktor Prometa, a ni većina njegovih prethodnika", napisao je Prkić na Facebooku.

[Paško]

Dosta toga što Prkić piše ima smisla, po običaju. Ovaj kraj s Ikarusima referenca je na pismo direktora Clisse koje je nedavno stiglo na adrese županijskih vijećnika.

Od mene fotka jednog novog rješenja na stanici na Poljičkoj – ako se već stakla opetovano razbijaju, onda ih neće ni biti.

[Paško]

O odnosu vozača i rukovodstva: https://dalmatinskiportal.hr/vijesti/-ako-danas-kazu-da-vise-ne-trebam-dolaziti--ravnodusan-sam-splitski-vozaci-progovorili-o-uvjetima-u-prometu-i-strahu-od-odmazde/239410

'Ako danas kažu da više ne trebam dolaziti, ravnodušan sam': Splitski vozači progovorili o uvjetima u Prometu i strahu od odmazde

Tvrde da ključne probleme ne predstavljaju sami direktori, već dugogodišnji rukovodeći kadar
Preduge smjene bez pauze, tehnički problemi s vozilima, nehigijenski uvjeti, nefunkcionalna naplata karata i psihološki pritisci - tako radne uvjete u splitskom Prometu opisuju njegovi vozači. Povod za njihovo javljanje bio je tekst o pravnim koracima koje je poduzelo više od 150 zaposlenika zbog sumnje u dugogodišnje neisplaćivanje putnih troškova, suprotno važećem pravilniku.

Nakon objave tog teksta, redakciji se obratilo više vozača koji su, uz problem isplata, iznijeli i širi spektar poteškoća s kojima se, kako kažu, svakodnevno suočavaju - od organizacije posla do odnosa unutar firme. U proteklim tjednima i mjesecima razgovarali smo s više od 15 vozača. Svi su htjeli govoriti pod uvjetom anonimnosti, navodeći strah od posljedica poput degradacije, prebacivanja na lošije linije ili službenih opomena.

- Ako nešto kažeš - kazna. Ako šutiš, onda gubiš dostojanstvo - opisuje jedan od sugovornika atmosferu u firmi.

Ovo je samo dio onoga što su nam ispričali. Vozači su otvoreno govorili o mnogim aspektima rada u Prometu, a gotovo svi za trenutačno stanje odgovornima smatraju one na rukovodećim funkcijama. Upravo nadređeni, tvrde, svojim odnosom stvaraju atmosferu nepovjerenja i straha, u kojoj su radnici često obespravljeni.

Vozači tvrde da od pandemije koronavirusa rade u izuzetno dugim smjenama, bez predaha i osnovnih uvjeta za rad.

- Nekad su vožnje bile raspoređene u tri smjene, a danas sve guraju u dvije zbog manjka vozača. Radio sam smjene koje su trajale više od devet sati - bez pauze, bez WC-a, bez ičega - kaže jedan od njih.

Na papiru, dodaju, piše da imaju pravo na odmor, no u praksi je to rijetkost.

- Vozimo tri kruga bez pauze, a na papiru piše da imamo pola sata odmora. Taj odmor postoji samo u rasporedu, ali ga u stvarnosti nisam imao - kaže drugi vozač.

Zbog nedostatka radne snage, nerijetko su radili dane koji su trebali biti slobodni, a to im se, tvrde, ne priznaje kao prekovremeni rad.

- Ljudi rade na svoje slobodne dane jer su u kreditima, imaju obitelj, žele zaraditi. Ali to se ne računa kao prekovremeni rad, tako da izostaje i satisfakcija u zaradi - navodi jedan od njih.

Uz fizičko i mentalno opterećenje, vozači se suočavaju i s problemima vezanim uz održavanje vozila.

- Prijaviš kvar i ništa. Voziš još nekoliko dana s istim problemom. Ako previše 'talasaš' i prigovaraš, znaju ti dati lošiju liniju ili gori autobus - tvrdi jedan sugovornik.

Poseban problem, ističu, predstavlja nedostatak osnovnih sanitarnih uvjeta. Na rijetkim stajalištima, kažu, postavljeni su plastični WC-i koji su, po njihovom mišljenju, neprikladni.

- To nije ni higijenski ni primjereno. Nemaš gdje oprati ruke, nema sapuna, nema vode. Kada je nedjelja doslovno nemaš gdje oprati ruke, jer nema niti kafića u kojima bi mogao zamoliti da te puste u zahod - govori jedan vozač.

Pričaju nam da je zabilježen slučaj zdravstvenih problema zbog loših uvjeta u autobusima. Istovremeno, bez obzira na nedaće koje nosi takav posao, sugovornici upozoravaju i na to da se odlazak na bolovanje često doživljava kao problem, a ne pravo.

- Imam svoj autobus, svoju liniju. Odem na bolovanje, a kad se vratim, ništa više nije moje. Gurnu te tamo gdje nedostaje vozača, bez ikakvog reda - kaže jedan.

Neki su vozači uvjereni da ih se povratkom s bolovanja namjerno prebacuje na teže linije, kao oblik internog kažnjavanja.

Više vozača istaknulo je i problem vremenski nerealnih vožnji, koje su, prema njihovim riječima, često neizvedive bez kršenja prometnih propisa. Pogotovo ljeti...

- Tri sata i 45 minuta bez pauze do Omiša i natrag. Ljeti. Ni WC, ni marenda. A moraš ispoštovati vožnju - navodi jedan.

- Od Splita do Žrnovnice za 35 minuta? Možeš jedino ako kršiš ograničenja. I onda, kad zakasniš, kriv si ti. A ako dobiješ kaznu zbog prebrze vožnje, opet si kriv ti - dodaje drugi.

Vozači tvrde da ključne probleme ne predstavljaju sami direktori, već dugogodišnji rukovodeći kadar.

- Problem nije direktor. Njega se mijenja. Problem su ljudi oko njega, oni koji su godinama na istim pozicijama, a nitko ih ne kontrolira - kaže jedan od njih.

Atmosfera u firmi, kako je opisuju, obilježena je strahom i nepovjerenjem, a sindikati se doživljavaju kao pasivni. Tvrde da se zaposlenici dijele na 'podobne' i 'nepodobne', pri čemu ovi drugi gube redovne linije i bivaju premješteni na zahtjevnije rute.

- Podobni dobiju bolje autobuse, lakše linije, barem imaju svoje linije. Ako si nepodoban, ideš tamo gdje nitko neće - navodi jedan.

- Ako kažeš nešto, postaješ meta. Počinju ti mijenjati raspored, ignorirati te, micati s linija. Obilježe te - tvrdi drugi.

Posebno frustrira ticketing sustav, koji je, kako navode, plaćen milijune, a redovito stvara probleme.

- Ticketing vrijedi 33 milijuna eura, a ne radi. Zna ne bilježiti stanice, krivo ispisivati karte, validatori ne rade, a mi se uz svoj posao još i s time borimo - kaže jedan od vozača.

Kao sigurnosni rizik vozači navode i neoznačena stajališta na brojnim prigradskim linijama.

- Vozači odgovaraju ako se nekome nešto dogodi, iako stajališta uopće nisu označena. Na primjer, između Splita i Klisa, nema gotovo nijedne prave stanice. Stanice na cesti bi trebale biti iznimka, a kod nas su pravilo - upozorava jedan vozač.

Dodaju i da na pojedinim linijama prometuju zglobni autobusi koji, prema njihovom mišljenju, uopće nisu prikladni za te trase, dok su neke linije, kako tvrde, odobrene bez objektivne provjere izvedivosti na terenu.

- Ima linija koje se nikad nisu ni trebale voziti velikim zglobnim autobusima, a neke se uopće nisu smjele ni odobriti. Ceste su uske, opasne i nimalo prilagođene ovakvim vozilima. Granje ulazi u trake, vozači udaraju u grane i razbijaju stakla - ističe jedan od sugovornika.

Na kraju, većina vozača govori o osjećaju iscrpljenosti i sveprisutnom gubitku motivacije.

- Nisam mislio da ću ovo ikada reći, ali da mogu birati, radio bih u DES-u prije nego u Prometu. Toliko mi se ogadila situacija. Više ni dolazak na posao ne doživljavam kao nešto vrijedno. Ako mi danas kažu da više ne trebam dolaziti - ravnodušan sam - kaže jedan od njih.

Odgovor Prometa: 'Samo dvije smjene traju dulje od devet sati, sanitarni uvjeti nisu zadovoljavajući, a preraspodjele su moguće nakon bolovanja'

Na upite vezane uz uvjete rada vozača, iz Prometa kažu kako su navodi o prekomjernim smjenama i lošoj organizaciji izvan konteksta cjelokupnog sustava organizacije rada te ističu da se podaci mogu interpretirati na više načina.

- Od 180 dnevnih smjena, njih svega 2 (1,1 %) traju dulje od 9 sati, a 31 smjena (17,2 %) ima dvokratni raspored rada. Uz to, napominjemo da ne postoji nijedna smjena koja traje više od 6 sati bez predviđene pauze, a duljina odmora ovisi o liniji na kojoj se vozi - poručuju iz Prometa.

Dodaju da je pauza predviđena, ali da ju ponekad nije moguće iskoristiti unutar radnog vremena:

- Prosječno trajanje smjene, uključujući sve pauze i stajanja, iznosi 7 sati i 42 minute, dok je efektivno vrijeme vožnje znatno kraće. U praksi se zna dogoditi da vozač ne iskoristi pauzu pravovremeno, najčešće zbog prometne situacije i odstupanja od voznog reda.

Na primjedbe o sanitarijama odgovaraju:

- U potpunosti se slažemo s tvrdnjom da higijenski uvjeti u potpunosti nisu zadovoljavajući. Vozačima je trenutno dostupno 8 kemijskih sanitarnih kabina na početno-završnim stajalištima, svjesni smo da to nije dugoročno rješenje i intenzivno radimo na poboljšanju uvjeta.

Na tvrdnje o mogućim posljedicama nakon bolovanja odgovaraju:

- Trenutno je oko 7 % vozača na bolovanju, što je znatno ispod europskog prosjeka. Po povratku s bolovanja, ponekad su moguće preraspodjele vozača s obzirom na trenutne potrebe rasporeda.

Na navode o tehničkim problemima s naplatom karata, iz Prometa ističu:

- Sustav e-ticketinga povremeno ima tehničke poteškoće, no svi prijavljeni problemi se evidentiraju i ispravljaju, osobito ako su doveli do štete za zaposlenika. Zaposlenici se u takvim slučajevima ne sankcioniraju i ne snose odgovornost.

Na pritužbe o stajalištima i sigurnosnim uvjetima dodaju:

- U praksi se nerijetko susrećemo s neadekvatno označenim autobusnim stajalištima, što je isključiva nadležnost jedinica lokalne samouprave i Županijske uprave za ceste. O svim uočenim nedostacima ih redovito obavještavamo i surađujemo u rješavanju tih problema.


Gabrijela Radanović | 12. 06. 2025. | 09:58h