[mainz]

Dobro dosli Mau.
Moram reci da su to stvarno previse slike s iste lokacije ali zelim ti reci da mi se svida kako slikas. Lion's Driver je rekao sve. Dobre su slike. Cijeli bus je na slikama, slike nisu previse nagnute i mutne. 

Imam savjet za tebe: Ti stojis 2m ispred autobusa kad slikas. Probaj slikati iz malo vece daljine. Slike ce biti jos bolje.

[mainz]

18.07.2019.

181 na liniji 60





204, linija 60



190, linija 3



299, linija 15





314, linija 9



255, linija 8



191, linija 9



188, linija 3



192, linija 17



316, linija 3

[gospardbk]

Jucer u St; Gbr 264

[Paško]

#181 na Duilovu - šalje jedan član foruma.

[Paško]

I dok #181 još drma po gradu, #182 mirno iščekuje rashod u Trogiru. Slikao bivši član foruma.

[Čelični]

Evo nekoliko slika u kratkom posjetu Trogiru i Splitu 19.08.2019.
1. dio Autobusni kolodvor Trogir

179 na liniji 42


158 linija 41


187 linija 37


*****
2. dio Split HNK

275 na liniji 10


238 na liniji 16


240 na liniji 18


172 linija 6

[Paško]

#158 na trogirskoj liniji! To si baš potrefio, rijetko se viđa. Kaže mi jedan vozač da je to red vožnje koji se sastoji od: Kosa-Split, prazan odlazak u Trogir, Trogir-Plano-Trogir pa direktna linija Trogir-Split.
A stvarno su prekomični s lijepljenem garažnih brojeva. Osmicu na #238 stavili su naopako

[Paško]

by AnteRegio, #254

[Paško]

1/5

Danas sam vam u ovoj temi spremio svojevrstan specijal, reportažicu s jedne prigradske vožnje Prometovim autobusom kakvu smo rijetko kad imali na forumu. Dan prije 13. ovog mjeseca naš forumaš Josip javio mi je kako bi idućeg dana mogao na liniju koju trenutno vozi dobiti #179, jedini Prometov Mercedes O407. Brzo sam se spremio za eventualnu vožnju u njemu. Naime, ne sjećam se kad sam se posljednji put prije ovog vozio u #179 jer je već godinama u RJ Trogir pa se njegovim kvarom i kratkotrajnim ostankom nakon popravka u Splitu pojavila jedinstvena prilika za vožnju. Još odavna to mi je jedan od dražih Prometovih autobusa - njime sam često išao u popodnevnu smjenu osnovne škole kad je bio regularan na liniji 26. Josipov dvokratni radni dan tih tjedana izgledao je ovako: 5:30 linija 67 do Smajića, 6:35 linija 67 od Smajića preko Koprivna do Splita, pauza, 12:20 linija 25, 14:30 linija 35 do Vučkovića i natrag. Dakle, za polazak u 5:30 trebao sam iz kuće krenuti oko 5 sati, a putem mi je Josip potvrdio da je #179 autobus koji će voziti.

I tako smo se oko 5:20 na Sukoišanu ukazali i ja, i Josip, i #179:



Veliki palac gore od mene, poznatog ljubitelja starih tabela, dobila je tabela s kojom se pojavio:



Josip je jednostavno rekao da drugu u garaži nije ni našao. Tko zna u kojem je autobusu neka  druga zagubljena - vozači često ne vrate tabele u policu u garaži na kojoj stoje i onda se ne mogu pronaći. Ovakve gravirane tabele po mojoj su se procjeni pojavile sredinom 1980-ih. Prije toga pozadina je bila bijela, a poznate nam tabele s A i B smjerom pojavile su se već najkasnije 1988. godine. Svakako, ovakva tabela praktički je neuništiva i da se malo uredi mogla bi se još koristiti bez problema. A još nešto staro ovaj je Prometov logo koji će nestati s ulica zajedno sa starim autobusima:



Taj logo nastao je 1968. za dvadesetu godišnjicu firme. Iako je dvadeset godina kasnije predstavljen novi, sadašnji logo, ovaj stari se i dalje stavljao na autobuse jer okvira s kojim bi se otisnuo novi očito nikad nije bilo. #179 tako je desetak minuta čekao svoj polazak:
   


Dan je tek stizao i grad je još bio u snu. Turisti i ljudi na noćnim izlascima povukli su se kućama, a radnici još uvijek nisu krenuli odlaziti na posao. #179 u polutami:



Sa mnom i Josipom na put je krenulo još 4-5 ljudi. Bilo mi je drago da je linija na kojoj se vozim baš 67 jer se njom nikada nisam vozio niti sam bio u nekim mjestima kojima prolazi. Većini je putnika odredište bilo Dugopolje:



Na putu smo se mimoišli s #287:



Malo prije šest sati u Dugopolju je, naravno, sve mirno. Među rijetkim ljudima koji se mogu vidjeti momci su na stanici:



Pokušao sam slikati i ovu dugopoljsku crkvu, jednu od atrakcija na ruti, no nisam uspio. Bit će u povratku, rekoh. Inače, na putu smo naišli i na grupicu hodočasnika koja se spremala za blagdan Velike Gospe.



A na ovom mjestu na izlazu iz Dugopolja iz našeg je autobusa izašla i posljednja putnica, koja se s nama jedno vrijeme vozila sama. Napravio sam jednu kratku sliku s lijeve strane autobusa i dvije s desne koje su obje ispale mutne jer je ipak bilo tek 6 sati i 6 minuta.

[Paško]

2/5

Nakon Dugopolja cesta postaje dosta drugačija - ovakva:





Dakle, sve što imate i vidite puste su serpentine koje kao da ne vode nikamo. Na takvoj pustopoljini slijede usponi - Kotlenice se nalaze na 400, a Donji Dolac na otprilike 550 metara nadmorske visine. Zamislite sada da ovom trasom mora prolaziti niskopodni MAN Lion's City. Josip to ne mora zamišljati jer je više puta ovu liniju morao odvoziti upravo s njim. Tu i tamo na putu se naiđe na nešto zanimljivo, primjerice stare kuće kao što je ova u (mislim) Kotlenicama:



Deseci minuta su prolazili, a autobus je ostajao prazan. Ipak je ljeto, a samim time nema učenika:



Iskoristio sam priliku da sa za nju potpuno nepripadajućom cestom u pozadini uhvatim drugu stranu tabele na kojoj je - linija 25. Stari font broja otkriva da je još osamdesetih netko na graviranu 67 nalijepio rutu linije 25, što se često viđa na ovako starim tabelama. Isto je očito bilo i s prednjom stranom pa zato ona danas izgleda dosta prljavo. Improvizacije u Prometu niakd dosta. Svakako, još jedan raritet:



Nastavili smo dalje potpuno prazni...



... i skoro potpuno sami na cesti...



...do našeg krajnjeg odredišta, Smajića, zaselka na početku Donjeg Doca:



Tu se autobus okreće i kreće natrag u 6:35 pa smo imali kojih petnaestak minuta za odmor. Sjetio sam se da ne smijem zaboraviti slikati #179 odostraga. Prije skoro tri godine stražnji kraj stradao je u sudar sa Smodlakinim Coachem pa zato izgledom i bojom odskače:

[Paško]

3/5

A pauza je poslužila i da detaljno poslikam unutrašnjost #179. Ovako to izgleda kad se u njega popnete malim skalama.



Jedan detalj koji se vidi na dnu prethodne slike šipka je koja stoji na ulazu u autobus. To se rijetko viđa, a još rjeđe s gumom više-manje netaknutom. Sjedala su u jedinom Prometovom O407 sva originalna iako su neka promijenila mjesta, a neka imaju komične prepravke tapecirunga koje su me podsjetile na zlatne dane pokojnog ,,Ferrarija" #100 čija su sjedala bila sastavljena od 3-4-5 različita dizajna.



Tu ima i par nepoznatih dizajna za koje se ne mogu sjetiti gdje ih je Promet iskopao (ako je to uopće napravio Promet), primjerice sjedalo s lijeve strane ovdje:



i prva sjedala s desne strane ovdje:



S druge strane pogled je malo univerzalniji:



Cockpit, jedan od dražih svim ljubiteljima Prometovih starkelja (malo nas je, al nas ima):



Među ostalim stvarima vidite i odrezak tabele linije 86:





U #179 nalazi se i mala uspomena na davne dane kad je vozio u BRN-u, odnosno firmi Busverkehr Rhein-Neckar. Ovo na slici nije #179, odnosno #710, već brat #782. Netko će već prevesti što kaže reklamica - vjerojatno ništa bitno.



Za dobre slike trebalo je čekati tik pred polazak da me posluži malo sunca. Tek kad sam napravio ove slike shvatio sam da #179 zapravo ima displej naprijed. Nažalost, on se nije koristio po dolasku u Split iako je bio ispravan:



Prostora za manevriranje na ,,okretištu" nema puno i uvijek treba biti oprezan:

[Paško]

4/5

Prije nego krenemo dalje, malo ljepša slika tabele:



A evo i kako njena ruta izgleda translatirana na kartu. Razlika u povrtatku je da linija svraća u Koprivno. Malo sam pregledao svoje artefakte sa starim linijama i po njima mu se čini da autobusa ovdje nije bilo najranije do sredine 1970-ih. Ako je i bilo, zasigurno nije bilo pod ovim brojem linije. Dakle, linija je vjerojatno uspostavljena oko sredine 1980-ih pa je tabela možda jedna od prvih koja se za nju koristila. Da ne duljim, evo karte:



Odmah po polasku dočekuje nas ploča Kotlenice. Ovdje nas je iznenadila bakica koja se ukrcala u naš autobus. Napokon neko društvo. Bakici je bilo drago da vidi mlade ljude u autobusu. Valja spomenuti da je #179 tri godine stariji od našeg Josipa.



Sada se sunce već dobrano pojavilo na horizontu pa je i pogled na cestu i naselja ispod nje bio puno privlačniji:







Vratili smo se do mjesta gdje smo stali prvi put - imate ga u prvom postu s druge strane:



U povratku sam uspio napraviti i pristojnu fotografiju crkve. Radi se o crkvi sv. Mihovila Arkanđela izgrađenoj 1938. godine.



Ova cesta pruža zanimljiv pogled - s desne strane industrijaliziranost i makija, s lijeve strane lijepa stabla. A prema naprijed grbetina na cesti. Niskopodnome autobusu problem, visokom #179 nikakav.



Polako smo stigli u Koprivno, gdje smo pokupili nekoliko ljudi i pozdravili nekoliko kokoši kraj kojih smo prošli putem. Nije rijetkost da pred autobus izleti neka domaća životinja.

[Paško]

5/5

Slika nije nimalo adekvatna da se pokaže mjesto na kojem se nalazi okretište u Koprivnom, ali jest da vidite koliko je sada sunce tuklo u autobus pa i mene. Morao sam se povući prema kraju autobusa, a ionako sam htio malo bolje čuti (i snimiti) zvuk motora.



U međuvremenu sam nekoj curi koja me pristojno zamolila posudio mobitel da pozove nekog svog oca, rođaka ili momka. Nikad ne znaš što će tebi ili nekom strancu zatrebati na putu do Splita. Zatim smo došli do istog mjesta kao tri slike ranije, samo ovaj put s druge strane:



Ovako je u tom momentu izgledao raspored putnika u autobusu:



Ponovno smo prošli i kraj Clissine garaže. Uz malo bolji aparat mogao sam dobro uhvatiti ovu Setru i staviti joj sliku na forum, no nema veze.



Malo poslije prolaska kroz ovaj tunel sreli smo autobuse Globtoura, Prometa Sinj, Mihaljevića:



A tu je bio i #287 koji je sada vozio u suprotnom smjeru:



Kako se autobus punio u Solinu, bilo je taman dovoljno vremena da izađem i napravim još jednu sliku:



Kod Prometove garaže sada već u Splitu sreli smo #222 koji potpuno nelogično cijelo jedno desetljeće vozi na prigradskoj liniji 32:



Tu je bio i #291 za koji nemam pojma gdje je i što vozio - vjerojatno je upravo dolazio sa Sukoišana:



A ispred Sukoišana, na posljednjoj stanici, došao je red i da se pozdravim s Josipom i #179:





Na kraju sam ispao veliki sretnik jer sam se uspio provozati sa #179. Tog je popodneva vraćen u Trogir, a Josip je za drugi dio radnog dana dobio #215. Ja sam se odlično proveo i mirne duše mogu ispratiti #179 u rashod kada on dođe za desetak dana, a nadam se da je i vama bilo zanimljivo pročitati i pogledati što sam skupio po putu. Do nekog idućeg posta.

[Lion's Driver]

Svaka čast... 

Kad bi barem bilo više ljudi kao što ste ti i kolega Josip pa da se tako vozaju na linijama sa različitim autobusima i da prave reportaže uz detaljno slikanje bilo kojeg autobusa.

Meni, kao vozaču, ljubitelju Prometa, ljubitelju ajmo ih generalno nazvat, "lokalnih" autobusa, malo vjerovatno, al potencijalnom vozaču Splitskog Prometa (ko zna šta nosi sutra  ), se nameće 100 pitanja sad kroz glavu... a prvo je... "pa j... kako bi ja to sve naučio, bi li uopće zna doć u ta sela okolo, ajme bi li me pustali da vozim grad i prigrad a ne tako u ta mjesta ooo...    

najzad nisam napisao... koliko sam god sretan zbog Prometa i stanovništva Splita i oko Splita, zbog novih autobusa... kad gledam ove slike, ovaj post, spuca me neka tuga za ovim legendama, za autobusima koje u kvaliteti više nitko nikada neće stići. Nisam se vozio u njima, nisam ih vozio al svejedno... za mene imaju dušu, toliko su toga dali od sebe za Split

[Mau2403]

Dokumetacija od amfana priko g.b. 179 i 67 je bila Super Ideja.